– Doktore, ne mogu imati dijete; sterilna sam.
– Jeste li završili ispite?
– Doktore, uzalud je. Sterilitet je dio obitelji; i moj djed i otac također nisu mogli zatrudnjeti.
Liječnik
– Dakle, koja je tvoja priča o podrijetlu?
Kada će ovaj konkretan:
Porijeklom sam iz Bihaća. Što? ?
BONUS TEKST:
Fascinantan kulturni i religijski fenomen na globalnoj razini je perspektiva žena na odijevanje unutar islamskih društava. Način na koji se žene ukrašavaju, posebice korištenjem burke, hidžaba i nikaba, često izaziva rasprave oko identiteta, slobode i skromnosti. Dok se ovi običaji odijevanja obično percipiraju kao ukorijenjeni u vjerskim dužnostima, istina je mnogo zamršenija, često pod utjecajem kulturnih standarda, individualnih izbora i političkih konteksta.
Burka, koja obavija cijelo tijelo žene, uključujući i lice, često se smatra reprezentacijom islama, unatoč ograničenoj upotrebi u nekolicini muslimanskih zemalja. Dok Kuran, primarni vjerski tekst islama, ne propisuje izričito nošenje burke, njegovo usvajanje proizlazi iz različitih tumačenja islamskih načela u pogledu skromnosti i čednosti. U Afganistanu i nekim regijama Pakistana, na primjer, burka je bila uobičajena odjeća stoljećima, mnogo prije nego što je evoluirala u simbol vjerskog identiteta.
Brojnim ženama nošenje burke služi kao način da zaštite svoju privatnost i očuvaju svoje dostojanstvo u javnosti. U regijama u kojima je obavezno nošenje burke, poput Afganistana pod talibanskom upravom, žene se susreću sa strogim propisima koji im ograničavaju mogućnost slobodnog kretanja i izražavanja. Unatoč tome, čak iu tim sredinama postoje varijacije u tumačenjima i praksama. Na primjer, neke žene odlučuju nositi burku zbog svojih vjerskih uvjerenja, smatrajući je odrazom svoje predanosti, dok druge to mogu učiniti zbog društvenog pritiska ili praktičnih razloga.
Intrigantan element ove teme je predstavljanje žena u burkama unutar popularne kulture. Filmovi i televizijske emisije često prikazuju te žene okićene u ekstravagantnoj odjeći ili vrhunskoj modi ispod svojih burki. Ovaj prikaz proizlazi iz zapadnjačke intrige s miješanjem tradicionalnih elemenata i suvremenih stilova. Međutim, stvarnost je da se žene obično odlučuju za jednostavnu, udobnu odjeću ispod burke, prilagođenu i klimatskim uvjetima i društvenim očekivanjima. U toplijim krajevima, kao što su određena područja Bliskog istoka i Sjeverne Afrike, mnoge žene preferiraju lagane materijale kako bi povećale udobnost ispod više slojeva. Nasuprot tome, u hladnijim klimatskim područjima, kao što su planinska područja, žene mogu odlučiti nositi toplu odjeću, uključujući džempere i hlače, ispod burke.
Štoviše, unutar određenih islamskih naroda, žene su otkrile metode za afirmaciju svoje individualnosti unatoč društvenim i vjerskim ograničenjima. Na primjer, mnogi odlučuju obući živopisnu, suvremenu odjeću ispod burke ili hidžaba, što im omogućuje da pokažu svoju osobnost kroz različite boje, uzorke ili dodatke. Dok vanjski sloj ostaje skroman i neukrašen, odjeća ispod često utjelovljuje ženine moderne ukuse i estetske izbore.
Unutar islamske tradicije, hidžab služi kao simbol skromnosti, primjenjiv i na žene i na muškarce. Dok se rasprave često vrte oko ženskog odijevanja, Kuran podjednako upućuje muškarce da se odijevaju i ponašaju skromno. Ova vrijednost skromnosti je univerzalno očekivana za oba spola, iako se njezin izraz razlikuje među njima.
Temu burke i hidžaba ne treba promatrati isključivo iz vjerske perspektive. U raznim regijama diljem svijeta, rasprave o ženskom odijevanju uključuju političke i kulturne elemente. Na primjer, u zapadnim zemljama poput Francuske, zabrana nošenja burke u javnosti izazvala je intenzivne rasprave o vjerskim pravima i slobodama. Pristaše zabrane tvrde da burka simbolizira potlačenost žena i da je u suprotnosti s načelima sekularizma, dok kritičari tvrde da ove radnje ograničavaju slobodu vjerskog izražavanja.
Ukratko, nošenje burke i raznih oblika islamske odjeće utjelovljuje višestruku međuigru individualnih, kulturnih i vjerskih elemenata. Za neke žene burka označava skromnost i odanost, dok za druge može predstavljati privrženost društvenim očekivanjima ili političkim ograničenjima. Usred ovih zamršenosti, postaje očito da pitanje ženske odjeće unutar islamskih zajednica nadilazi puku dihotomiju tradicije i modernosti, umjesto da otkriva duboke dimenzije identiteta, slobode i autonomije.
