BONUS TEKST
Dunja (Cydonia oblonga) je voće koje plijeni pažnju svojim prepoznatljivim mirisom i osebujnim ukusom, a iza nje stoji hiljadama godina stara priča u kojoj se prepliću mitologija, tradicionalna medicina i kulinarstvo. Njena simbolika i praktična vrijednost doprinijele su tome da zauzme posebno mjesto kako u svakodnevnom životu, tako i u duhovnosti mnogih naroda kroz istoriju.
Porijeklom je sa prostora jugozapadne Azije, posebno iz oblasti Kavkaza, Irana i Turske. Još prije četiri hiljade godina dunju su gajili Stari Grci i Rimljani. Za Grke je ona predstavljala simbol ljubavi i braka, pa se često poklanjala mladencima kao znak plodnosti i sreće. Rimljani su je nazivali “zlatna jabuka”, a postoji vjerovanje da je upravo dunja, a ne jabuka, bila mitsko voće koje je junak Paris darovao boginji Afroditi u čuvenom „sudu boginja“.
- Osim bogate simbolike, dunja je i prava nutritivna riznica. Sadrži značajne količine vitamina C, koji jača imunitet, ali i vitamin A i vitamine iz B kompleksa. Od minerala u njenom sastavu posebno se ističu kalijum, bakar i gvožđe, a zahvaljujući obilju biljnih vlakana, dunja ima povoljan uticaj na probavni sistem. U narodnoj medicini od davnina se koristila kao prirodni lijek za želudac. Pomaže kod gastritisa, čira, a bila je preporučivana i trudnicama koje su se borile sa jutarnjim mučninama.
Njene antioksidativne osobine pomažu u zaštiti ćelija od oštećenja, a redovno konzumiranje može doprineti regulaciji krvnog pritiska, snižavanju lošeg holesterola i poboljšanju rada srca. Iako se zbog svoje čvrste teksture i kiselkastog ukusa rijetko jede sirova, dunja je veoma cijenjena u kulinarstvu. Često se koristi za pripremu džemova, kompota, sokova i slatka, dok pečena dunja uz dodatak meda i cimeta predstavlja pravu jesenju poslasticu. Osim u slatkim jelima, dunja se koristi i u pripremi slanih specijaliteta, naročito u kombinaciji s mesom. Njen slatkasto-kiselkasti ukus obogaćuje jela poput gulaša ili pilava.
Jedan od najpoznatijih proizvoda od dunje je kitnikes, poznat i kao sir od dunja. Ova tradicionalna poslastica pravi se dugotrajnim kuvanjem dunje sa šećerom dok se ne dobije čvrsta, želeasta masa. U gastronomiji se često poslužuje uz sireve i orašaste plodove, jer svojom slatkoćom balansira slaninu i masnoću.
- Kroz istoriju, dunja je imala i važno kulturno značenje. Na Balkanu se često stavljala na prozore i ormare kako bi mirisala prostorije i prizivala blagostanje u dom. U nekim krajevima bila je tradicionalni poklon mladencima na dan vjenčanja, simbolizujući plodnost i harmoniju u braku. Njen prijatan miris bio je znak toplog doma, dok su oblik i zlatna boja podsjećali na sunce i vezivali se za pozitivnu energiju i rast.
Zanimljivo je da u pojedinim jezicima naziv za dunju ima korijen u riječima koje znače “vid” ili “svjetlost”, što dodatno osnažuje njenu simboliku. U narodnim predanjima dunja je često bila povezana sa vječnom ljubavlju, a u grčkoj mitologiji predstavljala je voće koje se daruje boginji ljubavi, što joj daje i posebnu emotivnu i erotsku konotaciju.
Iako danas nije jednako prisutna na tržištu kao jabuka ili kruška, dunja i dalje zauzima važno mjesto u porodičnim tradicijama i alternativnoj medicini. Njena sezona berbe je u jesen, kada se miris ovog voća širi domovima dok domaćice pripremaju zimnicu. Taj miris vraća uspomene na djetinjstvo, bakine recepte i porodična okupljanja.
U vremenu kada sve više ljudi traži prirodne i zdrave alternative, dunja se izdvaja kao idealan saveznik. Njeno višestruko značenje, u kombinaciji sa zdravstvenim blagodatima, čini je plodom koji spaja prošlost i sadašnjost. Bez obzira na to da li se nalazi na stolu u obliku džema, uz meso ili jednostavno kao mirisni ukras na polici, dunja ostaje simbol ljubavi, zdravlja i topline doma. U tom svjetlu, ona nije samo voće – ona je priča, naslijeđe i vrijednost koja nadmašuje generacije.
