A ova osoba mu se obratila riječima:
– Iskreno, ni sam nisam siguran, zato se i ne upuštam u rasprave!
BONUS TEKST:
Pregled afričke kuhinje Afričke kulinarske tradicije složene su i dinamične, razvijaju se stoljećima pod utjecajem različitih kultura, geografskih obilježja i klime. Srž afričke prehrane je raznolika lokalno uzgojena hrana, na što uvelike utječu jedinstvena klima i običaji različitih regija.
U zapadnoj Africi, gdje klima varira od tropske do sušne, glavna prehrana sastoji se od žitarica kao što su kukuruz, proso i sirak. Obično se ove žitarice koriste u pripremi osnovnih jela kao što su “banku” i “fufu”. Fufu je tradicionalno jelo koje se priprema od kuhanog i pasiranog korjenastog povrća poput jama ili manioke, dok se banku radi od kukuruza ili prosa i često se poslužuje kao prilog.
Oba su jela bogata hranjivim tvarima i daju potrebnu energiju za svakodnevne aktivnosti. Osim žitarica, mahunarke poput kikirikija, soje i slanutka važan su dio zapadnoafričke prehrane. Njihov visok sadržaj proteina i vlakana čini ih izvrsnim dodatkom dnevnim obrocima.
Mahune se često kuhaju u juhama ili varivima i dodaju jelima kao što je juha “egusi”, koja sadrži sjemenke dinje i često uključuje meso ili ribu. U istočnom dijelu Afrike uglavnom je vlažna klima, pogodna za uzgoj raznovrsnog voća i povrća, a svježih namirnica u kuhinji ima na pretek. Na primjer, u Keniji se klasično jelo “ugali”, napravljeno od kukuruza, poslužuje s raznim povrćem i mesom kao prilogom. Prevladava svježe voće poput manga, ananasa i papaje, a obično se jede cijelo ili kao sok.
U sjevernoj Africi, povoljni klimatski i zemljišni uvjeti promicali su uzgoj aromatičnog bilja i začina, što je rezultiralo raznolikom i začinjenom prehranom. Kulinarska bit regije ogleda se u jelima kao što su couscous (od sitnih žitarica kuhanih na pari) i tagine (jedinstveno jelo koje se sporo kuha). Jela su prožeta bogatim okusima kroz začine kao što su kurkuma, kumin i cimet, dok su janjetina i piletina često glavni sastojci u središnjoj Africi, gdje bogate tropske šume pružaju razne sastojke za lokalnu kuhinju.
To uključuje korijenje poput jama i kasave, kao i lišće koje se dodaje varivima i juhama. Poznato kao “gulaš”, ovo popularno jelo priprema se od raznih dodataka povrća i mesa, često s lokalnim začinima i biljem, što rezultira bogatim okusom i značajnom nutritivnom vrijednošću.
Osim ovih različitih regionalnih karakteristika, prehrana u Africi primarno je usmjerena na očuvanje prirodnih resursa i korištenje lokalne hrane. Bezbrojne zajednice diljem kontinenta usvajaju metode održivog uzgoja i pripreme hrane koje smanjuju otpad uz povećanje nutritivnog sadržaja. Tradicionalne tehnike poput fermentacije, sušenja i dimljenja često se koriste za očuvanje hrane i produljenje njezina roka trajanja.
Afrička prehrana ima značajne zdravstvene prednosti. Konzumiranje raznih cjelovitih žitarica, mahunarki, voća i povrća može promovirati način života bogat vitaminima, mineralima i vlaknima. Ova vrsta prehrane prvenstveno se fokusira na neprerađenu, cjelovitu hranu, koja može pomoći u prevenciji kroničnih bolesti poput dijabetesa i bolesti srca. Afrička kuhinja duboko je povezana s kulturnim naslijeđem i tradicijom stanovnika kontinenta.
Svako jelo priča priču o povijesti, vjeri i kolektivnim vrijednostima, pozicionirajući vrijeme obroka kao ključni element društvene interakcije i kulturnog identiteta. Iako globalizacija donosi nove utjecaje na afričku kuhinju, njezine temeljne vrijednosti i metode pripreme hrane čvrsto su ukorijenjene u tradicionalnoj praksi koja se prenosi s generacije na generaciju. Jednostavno rečeno, afrička prehrana je više od same prehrane; Utjelovljuje duboku kulturnu baštinu, ekološki sklad i hranjive prehrambene navike koje povećavaju dobrobit ljudi.
