Bijelo dugme je ubjedljivo najveća grupa koja dolazi iz bivše Jugoslavije. Jednostavno, nema osobe koja do sada nije čula za Selmu, ili kad bih bio bijelo dugme. To su njihovi hitovi, koji se pjevaju i dan danas.
Laza Ristovski, glazbenik iz Jugoslavije i Srbije, poznat je prvenstveno po svom doprinosu bendovima “Smak” i “Bijelo dugme”. Poznavatelji ističu da je njegova bit bila isprepletena s glazbom, a lista zvijezda koje je pratio na turneji je velika. Unatoč postizanju značajnog uspjeha, žestoko je štitio djetinji duh u sebi. U konačnici, iako se suočio s teškim bolestima koje su ga ostavile u invalidskim kolicima, do posljednjeg je dana zadržao osmijeh na licu koji mu je bio najveći lijek iu najizazovnijim vremenima.
Otišao je na današnji dan prije sedamnaest godina, a za sobom je ostavio svoj vječni osmijeh, nesalomljiv duh i, nedvojbeno, melodije i tekstove kojima je “kraljevao”. Laza Ristovski, glazbenik izuzetnog talenta, odjekivat će sve dok se publika bude bavila filmovima “Lepo selo lepa gora” i “Nečista krv” te slušala pjesme “Zaboravljena” i “Pljuni i pjevaj moju” Jugoslavija.” Mnogi se prisjećaju njegovog značajnog doprinosa bendovima “Smak” i “Bijelo dugme”, dvjema rivalskim grupama čiji je bio sastavni dio.
Laza Ristovski je rođen u Novom Pazaru od oca Đorđa, vojnog oficira, i majke Radmile, profesorice ruskog jezika. U dobi od dvije godine preselio se s roditeljima u Kraljevo kao rezultat očeve vojne dužnosti, gdje je proveo svoje godine formiranja, zbog čega se identificirao kao Kraljevčanin. S nepunih pet godina krenuo je na svoj glazbeni put, uspješno nagovorivši roditelje da uz dosta truda kupe harmoniku. Početnu poduku dobio je od uglednog pedagoga u Kraljevcu, mjestu posvećenom isključivo klasičnoj glazbi.
Tri godine kasnije prelazi u novoosnovanu glazbenu školu. Uspio je izbjeći ograničenja koja se tiču njegove izvedbe, jer je redatelj imao izrazitu nemilost prema rock and rollu. U dobi od 13 godina pobjegao je sa značajnog glazbenog koncerta zbog silne buke i pridružio se svom prvom bendu. Po završetku sedmog razreda osnovne škole roditelji su mu kupili orgulje “Vox Jaguar” za 540.000 dinara, što je bila tadašnja cijena. Bend je na plesnjacima u Kraljevu nastupao bez službenog imena, čime je dobio naziv Bezimeni. Nakon osnovne škole upisao je gimnaziju u Kraljevu i vanredno pohađao Muzičku školu “Stanković” u Beogradu.
Gimnazija ga nije inspirirala, što je rezultiralo neuspjehom prvog razreda, nakon čega je prešao u ekonomsku školu. U tom razdoblju uspješno je završio dvije godine srednje glazbene škole. S prvom suprugom Vesnom Panić, magistricom kiparstva, dobio je kćer Sandu rođenu 11. veljače 1977. godine. Njegova kći je diplomirana slikarica i modna dizajnerica, a njezino rođenje poklopilo se s danom njegovog inauguracijskog koncerta s “Bijelim Dugmetom”. U međuvremenu je raskinuo brak s prvom ženom. Nekoliko je godina do 2006. boravio u Beogradu s Slavicom, Makedonkom. Iste godine ponovno je uspostavio kontakt s prvom suprugom, koja je ostala uz njega sve do njegove smrti.
- Postoji jedna anegdota vezana uz moje rođenje i očev prelazak iz “Smaka” u “Bijelo dugme”. U to vrijeme moja je majka bila u osmom mjesecu trudnoće. Mom ocu se ukazala prilika da se pridruži Bijelom dugmetu, tranzicija koja se doživljavala kao prelazak iz Partizana u Crvenu zvezdu, s obzirom da su ta dva benda bila najveći rivali. To je u tom periodu zabilježila Lazina kćerka, koja je dalje obrazložila: Zbog velike privrženosti prijateljima iz “Smaka”, moj otac je pitao moju majku treba li nastaviti karijeru glazbenika ili mu je važnija financijska stabilnost.
Moja majka, uvijek racionalni mislilac i trudna u to vrijeme, uvjeravala ga je: “Naravno, imat ćemo dovoljno novca; naravno, trebao bi otići.” Moj djed ga je počeo voziti, ali nakon sat vremena, moj otac se vratio, rekavši da ne može izdržati s tim i da nema hrabrosti za nastup. Moja je majka inzistirala da se vrati. Tu večer obilježio je njegov inauguracijski koncert s “Bijelim dugmetom” u Sarajevu. Naknadno se moja majka našla u neobjašnjivoj situaciji s jedinkama iz Smaka, koja je dovela do ranog poroda potaknutog ogromnim uzbuđenjem.
Tako sam rođena na dan prvog koncerta mog oca sa „Bijelim dugmetom“ – 11. februara – ispričala je Sanda za Telegraf. Sreo ju je tek nakon nekoliko mjeseci, jer ga je put doveo do Beograda, odakle je namjeravao otputovati u Kragujevac u posjet svojoj jedinici. Snažno povezan s glazbom, imao je nadu i uvjerenje da će Sanda krenuti sličnim putem. Unatoč njezinom obrazovanju u glazbenoj školi i vještini sviranja klavira, prsti koji su nekada pritiskali tipke naposljetku odlučio baviti se slikarstvom. Bilo je evidentno, s obzirom na moj afinitet prema njemu, da je moje bavljenje glazbom neizbježno. Dok sam ja završio studij klavira, on je od malih nogu imao strast za sviranjem, a moja sklonost naginjala je prema crtanju.
Do drugog razreda srednje škole odlučio sam da će moj poziv biti slikarstvo; međutim, glazba je dosljedno ostala sastavni aspekt mog života. On je zamislio moju budućnost. Za doručak je volio mljevenu plazmu i čokoladno mlijeko. Oduševio se tortom od palačinki s orasima koju mu je napravila svekrva, a guštao je i u dimljenom lososu. Često bi šetao uz Dunav. Skijanje ga nije privlačilo. U mladosti je igrao košarku, a volio je i jamb. Bio je vlasnik mačke po imenu Kantara i papige po imenu Charlie, koja je bila nimfa. Ljubav koja je ostala nesmanjena unatoč pojavi razvoda.
Divile su mu se mnoge žene, a uspio je zadobiti naklonost onih koje su do tada pokazivale nezainteresiranost za njega. Sa 17 godina prvi put su se susreli. U jednoj diskoteci u Kragujevcu prišao joj je otac. Volio je njezinu majku, jer je ona jedina bila nezainteresirana za vezu s njim. Zadobivši njezinu naklonost, i to u mladosti, donijeli su odluku začeti me, o čemu su naknadno obavijestili roditelje. Kad je došao trenutak, bake su bile te koje su ih natjerale da sklope svoje gospodarske aranžmane.
