priča o Žan Luiz Kalman ženi koja je živjela više od 122 godine, postaje prava inspiracija. Njena svakodnevica bila je daleko od savršenog režima ispunjenog zabranama, živjela je jednostavno s osmijehom i strašću za životom.
Život priča mnoge nevjerovatne priče, ali malo koja je toliko zadivila svijet kao ona o Žan Luiz Kalman, ženi koja je živjela punih 122 godine i 164 dana. Rođena 1875. godine u mirnom francuskom mjestu Arl, postala je simbol vitalnosti i dokaza da godine nisu prepreka za radost, pokret i duh pun života. Njena biografija nije samo hronika dugovječnosti, već i svjedočanstvo o tome koliko su mentalna snaga, radost i društvene veze jednako važni kao i fizičko zdravlje.
Od ranih dana živjela je u porodici srednje klase, što joj je omogućilo mirnije odrastanje bez većih finansijskih briga. Upravo ta sigurnost dala joj je slobodu da se posveti aktivnostima koje su oblikovale njeno tijelo i duh. Voljela je plivanje, biciklizam, tenis, mačevanje, ali i muziku, posebno klavir. Svaka od tih aktivnosti činila ju je otpornijom, ne samo fizički, već i psihički, jer su je učile upornosti, disciplini i uživanju u trenutku.
- Ipak, njen život nije bio oslobođen bola. Doživjela je gubitak i kćerke i unuka, ali i u takvim trenucima nalazila je snagu u humoru i vedrini. Njena poznata izreka: „Imala sam samo jednu boru – i sjedila sam na njoj“ najbolje opisuje njen stav prema životu. Smijeh joj je bio najjače oružje protiv tuge, a sposobnost da pronađe svjetlost i u najmračnijim situacijama učinila je da zadrži vitalnost i u poznim godinama.
Jedna od najpoznatijih anegdota iz njenog života jeste kada je svoj stan prodala putem ugovora o doživotnoj renti, računajući da neće dugo živjeti. Međutim, sudbina se našalila – notar koji je trebao naslijediti nekretninu preminuo je prije nje. Ovaj događaj ostao je kao podsjetnik da život uvijek iznenađuje, ponekad i s dozom ironije.
Za razliku od današnjih trendova zdravog života, Žan nije pratila stroge dijete niti je izbjegavala male poroke. Naprotiv, bila je poznata po tome da je pušila sve do 117. godine, uživala u crnom vinu, a nedjelja joj je bila nezamisliva bez čokolade – ponekad i do kilograma sedmično. Ljekari su ostajali zbunjeni ovom kontradikcijom jer je njeno srce i mozak funkcionisalo izvanredno. Zaključili su da upravo kombinacija društvenog života, fizičke aktivnosti i mentalne stimulacije čini ključnu razliku, a ne stroga pravila i zabrane.
Ono što je istinski fascinantno jeste njena aktivnost u poznim godinama. U svojim stotim i desetim godinama rješavala je ukrštenice, svirala klavir, razgovarala s osobljem doma u kojem je živjela, a čak je učestvovala i u snimanju dokumentarca o Vinsentu van Goghu, umjetniku kojeg je upoznala u mladosti. Sama je govorila da su je „pokret, smijeh i znatiželja“ održavali živom.
Ona nikada nije tvrdila da ima recept za dug život. Naprotiv, govorila je da ga je jednostavno živjela, dan po dan. Ipak, iza nje su ostala nepisana pravila koja danas mnogi smatraju zlatnim ključevima dugovječnosti:
-
Osmijeh i humor svakodnevno, kao štit protiv stresa.
-
Njegovanje radoznalosti, jer nova znanja i iskustva ne poznaju granice godina.
-
Fizička aktivnost, makar to bila obična šetnja, ali bez pasivnosti.
-
Njegovanje društvenih veza, jer ljudi liječe više nego lijekovi.
-
Uživanje bez grižnje savjesti – poneka cigareta, čokolada ili čaša vina nisu neprijatelji ako se živi s mjerom i veseljem.
Život Žan Kalman nas uči da dugovječnost nije rezultat matematički preciznog plana, već kombinacija stila života i unutrašnjeg stava. Ne moramo biti savršeni niti se strogo odricati svega što nas veseli. Ono što je važno jeste da živimo s radošću, da se smijemo, da se krećemo i da ne zaboravimo ljude oko sebe.
U vremenu u kojem se naglašava zdrav život kroz stroge dijete, bezbrojne savjete i pravila, primjer Žan podsjeća nas na jednostavnu istinu – živjeti punim plućima, ovdje i sada. Ona nije postavila sebi cilj da doživi 122 godine, već je svaki dan živjela tako da vrijedi. A godine su se jednostavno slagale, kao prirodna posljedica njenog odnosa prema životu.
Poruka koju ostavlja iza sebe jasna je: nije važno koliko dugo živimo, već kako živimo svaki trenutak. A ako tome dodamo malo smijeha, pokoju tablu čokolade i prijatelje s kojima dijelimo radost, možda ćemo i mi otkriti svoju malu tajnu dugovječnosti.
