Živim sa mamom u jednom malom stanu, skromno i tiho, bez mnogo ljudi oko sebe. Oca nikada nisam upoznala, ne znam čak ni ko je on, pa je sve što sam imala u životu bila majka. Ona je stub moje svakodnevnice, osoba koja me podigla i kojoj dugujem sve što jesam. Ali naš život nikada nije bio lak. Borba za osnovnu egzistenciju pratila nas je od samog početka.
- Mama je po zanimanju nastavnica geografije. Završila je fakultet, marljivo učila i maštala o tome kako će jednog dana stajati pred tablom i djeci pričati o kontinentima, rijekama i planinama, kako će im približavati ljepotu prirode i širiti znanje. Ali stvarnost joj nikada nije dala priliku. Nikada nije dobila posao u školi. Nije imala „veze“, a bez poznanstava je teško ući u sistem. Godinama je slala molbe, čekala raspise konkursa, nadala se da će je neko pozvati makar na zamjenu. Ali telefon nikada nije zazvonio.
Da bi preživjele, mama je morala da prihvati ono što je mogla dobiti. Zaposlila se u jednoj pekar i, gdje je radila po cijele smjene, često na nogama, uz težak fizički rad. Plata je bila mala, jedva dovoljna da se plati kirija, struja i ponešto od hrane. Na odjeću, lijekove ili bilo šta dodatno nismo mogle ni da pomislimo. Uprkos svemu, mama se trudila da meni nikada ne nedostaje osnovno, iako je to za nju značilo da se odrekne gotovo svega.
Da bi uštedjela, počela je da skuplja ostatke hrane. To nisu bila peciva koja se nisu prodala, već ono što bi gosti ostavili iza sebe. Kada sam to prvi put vidjela, osjećala sam se užasno. Bilo mi je odvratno i teško prihvatiti da to jedemo. Ali glad je neumoljiva. Vremenom sam se navikla, a mama je svaki zalogaj donosila s takvom pažnjom i ljubavlju da sam shvatila da je to njen način da pokaže koliko joj je stalo do mene.
Jednog dana, prije otprilike mjesec dana, na kafu nam je došla komšinica. Znala je da živimo teško i da jedva sastavljamo kraj s krajem. Kada je na stolu ugledala raznovrsnu hranu, začudila se. Pitala je majku odakle joj sve to. Mama se postidjela, nije mogla reći istinu, pa je izmislila objašnjenje – rekla je da pekara u kojoj radi daje radnicima ono što se ne proda. Komšinica se zadovoljila tim odgovorom i razgovor je prošao bez većih pitanja.
- Ali par dana kasnije, desilo se nešto što nam je preokrenulo život. Ta ista komšinica svratila je u pekaru baš u vrijeme kada je mama radila. Pred gazdom i pred majkom, pohvalila je „lijepu praksu“ pekare da radnicima daje hranu koju ne prodaju, pa je čak zamolila da i njoj povremeno daju za psa i mačke. Gazda je u tom trenutku ostao u čudu. Pogledao je moju majku i zatražio objašnjenje. Iznenađena i uplašena, mama nije imala hrabrosti da kaže istinu. U panici je slagala da je sama uzimala peciva, da ih je krala. U tom trenutku gazda je, naravno, dao otkaz.
Nekoliko dana kasnije, gazda je ponovo pozvao moju majku. Rekao joj da mu je bilo čudno i da je odlučio da pogleda video snimke. Na njima je jasno vidio da ništa nije krala, već da je skupljala ostatke koje su gosti ostavljali. Kada ga je mama suočila s istinom, priznala mu je sve, očekujući prezir i osudu. Umjesto toga, gazda se pokazao kao čovjek. Rekao joj je da mu je žao, da može nastaviti da radi, ali da od tada na kraju svake smjene može ponijeti sve što se nije prodalo. Naglasio je da više ne skuplja ostatke sa stolova jer to nije higijenski, i dao joj pravo da sa sobom nosi peciva, hljebove i kolače koji bi inače završili u kanti.
Taj čin za mene je bio nešto nevjerovatno. Prvi put sam osjetila da se neko sa strane iskreno sažalio na nas i pružio nam ruku pomoći. Do tada sam mislila da smo potpuno same, da nas niko ne vidi niti brine za našu borbu. A onda se pojavio čovjek koji je mogao da je kazni i otjera, ali je umjesto toga odlučio da nam olakša život.
I danas, dok o tome razmišljam, ne mogu da vjerujem da se tako nešto dogodilo. Svaki put kada vidim mamu kako dolazi iz smjene sa kesom u kojoj ima dovoljno hrane da ne brinemo šta ćemo jesti narednih dana, srce mi se ispuni toplinom. Znam da i dalje živimo skromno i teško, ali sada barem ne gladujemo. A što je najvažnije, naučila sam da postoje ljudi koji znaju pokazati dobrotu kada je najmanje očekuješ
