Rani znakovi autizma kod djece: Promjene u komunikaciji i ponašanju koje roditelji trebaju prepoznati

Autizam je neurorazvojno stanje čiji se znakovi mogu primijetiti tokom ranog djetinjstva, iako kod neke djece postaju očigledniji tek kasnije. Razlike u uspostavljanju kontakta očima, odazivanju na ime, pokazivanju predmeta i reakcijama na zvukove mogu biti razlog za razgovor s pedijatrom. Nijedno od ovih ponašanja samo po sebi ne potvrđuje autizam, ali pravovremena procjena može pomoći djetetu da dobije podršku koja odgovara njegovim potrebama.

Roditelji svakodnevno posmatraju kako njihovo dijete raste, uči i upoznaje svijet. Prvi osmijeh, okretanje prema poznatom glasu i pokušaji komunikacije predstavljaju trenutke kroz koje se postepeno razvija odnos s okolinom. Međutim, ponekad se pojave razlike koje roditelji ne mogu lako objasniti, naročito kada dijete određene razvojne vještine usvaja drugačijim tempom od očekivanog.

Takve situacije mogu izazvati zabrinutost, ali važno je izbjeći donošenje zaključaka na osnovu jednog ponašanja. Djeca se međusobno razlikuju po temperamentu, interesovanjima i načinu komunikacije. Ipak, ako roditelji primjećuju više razvojnih odstupanja ili gubitak ranije stečenih vještina, preporučuje se da o tome razgovaraju sa zdravstvenim stručnjakom.

Prema informacijama američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), poremećaj iz spektra autizma povezan je s razlikama u razvoju mozga koje mogu utjecati na socijalnu komunikaciju, interakciju, ponašanje i interesovanja. Znakovi se razlikuju od djeteta do djeteta, zbog čega ne postoji jedan obrazac koji jednako opisuje svu djecu iz spektra.

Zašto znakovi autizma mogu postati vidljiviji tek kasnije?

Autizam je povezan s ranim razvojem, ali to ne znači da se sve njegove karakteristike moraju jasno primijetiti odmah nakon rođenja. Kod neke djece određene razlike postaju uočljive tokom prve godine života. Kod druge se pojavljuju ili postaju izraženije kasnije, kada se povećavaju zahtjevi za komunikacijom i društvenom interakcijom.

U prvim mjesecima roditelji su uglavnom usmjereni na hranjenje, spavanje i fizički rast bebe. Kako dijete postaje aktivnije, očekuje se postepeni razvoj komunikacijskih vještina, uključujući osmijeh, gestove i interesovanje za zajedničku igru. Upravo tada određene razlike mogu postati lakše prepoznatljive.

Kod dijela djece iz spektra autizma može se dogoditi i razvojna regresija. Dijete koje je ranije koristilo određene riječi, gestove ili druge komunikacijske vještine može ih prestati koristiti. Takvu promjenu potrebno je što prije prijaviti pedijatru, bez obzira na to postoji li sumnja na autizam ili neko drugo razvojno stanje.

Kontakt očima i odazivanje na ime među ranim su pokazateljima

Jedna od razvojnih karakteristika koju stručnjaci posmatraju jeste način na koji dijete uspostavlja socijalni kontakt. Bebe postepeno razvijaju interesovanje za ljudska lica, osmijehe i interakciju s roditeljima. Kod pojedine djece iz spektra autizma kontakt očima može biti rjeđi ili se odvijati drugačije nego kod vršnjaka.

Roditelji mogu primijetiti da dijete duže posmatra predmete ili određene pokrete, a rjeđe traži pogled odrasle osobe tokom zajedničke aktivnosti. Međutim, samo trajanje kontakta očima nije dovoljno za procjenu razvoja. Stručnjaci posmatraju širu sliku, uključujući gestove, izraze lica, komunikaciju i ponašanje u različitim situacijama.

Drugi važan pokazatelj jeste reagovanje na vlastito ime. Prema CDC-u, izostanak odazivanja na ime oko devetog mjeseca može biti jedan od razloga za dodatno praćenje razvoja. Dijete se možda neće okrenuti kada ga roditelj pozove, iako u drugim okolnostima pokazuje interesovanje za zvukove.

Ipak, važno je provjeriti i sluh. Činjenica da dijete reaguje na muziku ili određene zvukove ne isključuje mogućnost problema sa sluhom. Zbog toga pedijatar može preporučiti odgovarajuće ispitivanje, uz procjenu komunikacijskog i cjelokupnog razvoja.

Pokazivanje predmeta, zajednička pažnja i reakcije na zvukove

Važan dio ranog razvoja predstavlja sposobnost djeteta da s drugom osobom podijeli interesovanje za nešto iz okoline. Naprimjer, dijete može pokazati prstom prema zanimljivom predmetu, pogledati roditelja ili mu donijeti igračku kako bi zajedno obratili pažnju na nju. Ovakvo ponašanje naziva se zajednička pažnja.

Prema razvojnim pokazateljima CDC-a, izostanak pokazivanja zanimljivih predmeta drugima oko 15. mjeseca ili pokazivanja prstom radi dijeljenja interesovanja oko 18. mjeseca može predstavljati razlog za razvojnu procjenu. Kod neke djece roditelji primjećuju da rjeđe koriste takve gestove ili da komunikaciju usmjeravaju prvenstveno na dobijanje željenog predmeta.

Dijete, naprimjer, može uzeti ruku odrasle osobe i povesti je prema predmetu koji želi. Takvo ponašanje samo po sebi nije dijagnostički znak, ali može biti korisna informacija stručnjaku kada se razmatra način na koji dijete komunicira. Važno je posmatrati različite oblike komunikacije, a ne izdvajati samo jedan gest.

Razlike se mogu pojaviti i u senzornim reakcijama. Neka djeca iz spektra autizma posebno su osjetljiva na određene zvukove, mirise, teksture ili svjetlost. Druga mogu pokazivati neobično snažno interesovanje za pojedine senzorne podražaje. Ipak, senzorna osjetljivost nije karakteristična isključivo za autizam i može se javiti i kod djece bez ovog stanja.

Kada potražiti stručnu procjenu i zašto je rana podrška važna?

Roditelji koji primijete neuobičajene razvojne obrasce ne moraju čekati da se pojavi veći broj simptoma. Razgovor s pedijatrom predstavlja prvi korak, a stručnjak može procijeniti postoji li potreba za dodatnim pregledima. Po potrebi se uključuju stručnjaci za razvoj djece, psiholozi, logopedi i drugi zdravstveni profesionalci.

Američka akademija za pedijatriju preporučuje redovne razvojne provjere u dobi od 9, 18 i 30 mjeseci, kao i poseban probir za autizam u dobi od 18 i 24 mjeseca. Ove preporuke mogu poslužiti kao koristan orijentir, dok se konkretna organizacija pregleda razlikuje među zdravstvenim sistemima.

Ako se uoče teškoće u komunikaciji ili druge razvojne razlike, stručnjaci mogu preporučiti podršku prilagođenu konkretnom djetetu. Ona može uključivati logopedsku terapiju, rad na svakodnevnim vještinama i savjetovanje roditelja o načinima poticanja komunikacije kroz igru. Cilj nije mijenjati djetetovu osobnost, nego pomoći mu da razvija sposobnosti i lakše učestvuje u svakodnevnim aktivnostima.

Roditeljska zapažanja pritom imaju veliku vrijednost jer pružaju informacije o ponašanju djeteta u poznatom okruženju. Korisno je zabilježiti koje su promjene primijećene, kada su se pojavile i u kojim situacijama se ponavljaju. Takve informacije mogu pomoći stručnjacima da steknu potpuniju sliku razvoja.

Autizam se ne može potvrditi na osnovu internetskog članka, kratkog upitnika ili jednog uočenog ponašanja. Svako dijete ima vlastiti razvojni profil, a neke razlike mogu biti povezane s drugim zdravstvenim ili razvojnim okolnostima. Zato je najvažnije pristupiti procjeni bez panike, ali i bez nepotrebnog odgađanja.

Kada roditelj primijeti da dijete ne napreduje očekivanim tempom ili gubi ranije stečene vještine, razgovor sa stručnjakom može donijeti odgovore i smjernice za daljnje korake. Pravovremeno prepoznavanje razvojnih potreba omogućava da dijete dobije odgovarajuću podršku, dok porodica stiče bolje razumijevanje njegovih sposobnosti, interesa i načina komunikacije.