– Na drušztvenim mrežama se u svakom trenutku mogu pronaći jako iskrene životne ispovijesti. Jednostavno, ljudi koji su proživjeli nešto u životu, ili su imali neke teške životne trenutke, svoju priču podijele na svojim profilima na društvenim mrežama.
Bračna priča Adema Hodžića s Pešterske visoravni ne samo da je duboko emotivna, nego i izuzetna, jer je mogao oženiti djevojku koja mu je bila obećana.
U sferi naše idilične bračne zajednice, važno je napomenuti da nisam ja inicirao prosidbu svoje voljene supruge. Umjesto toga, moj je otac bio taj koji je preuzeo ulogu prosidbe kad je ona imala samo šest mjeseci. U nježnoj dobi od godinu i pol, našla sam se uvučena u ovu ljubavnu priču, i tako je započelo naše putovanje povezanosti i privrženosti.
Početak njihovog romantičnog putovanja obilježila je jedinstvena okolnost jer je otac molio svoju suprugu tijekom njihove nježne mladosti. Unatoč njihovoj mladosti, ova početna veza poslužila je kao temelj za duboku i trajnu ljubavnu priču. Dvadeset godina sam strpljivo očekivao njen dolazak. Po mom povratku sa služenja vojnog roka okupili su se svatovi, što je kulminiralo našim vjenčanjem.
Razina odlučnosti i strpljenja koju pokazuje ovaj par doista je nevjerojatna. Dva desetljeća strpljivo su čekali da svoju ljubav i službeno priznaju brakom. Važan događaj dogodio se nakon suprugova povratka sa služenja vojnog roka, što je bila značajna prekretnica u njihovim životima. Kako bi obilježili ovaj veseli događaj i početak zajedničkog života, proslavili su zajedničko vjenčanje.
Otkako je stigla 1966. godine, u sretnom smo braku.
- Razina kompatibilnosti i odnosa između njih vidljiva je u njegovoj primjedbi o njihovom skladnom odnosu. Tijekom dugogodišnjeg braka zabilježen je samo jedan incident – šamar. Iako se bilo koja vrsta nasilja u braku nikada ne odobrava, iskreno se nadamo da je ovo bio izolirani incident i da su obje osobe iz njega stekle vrijedne uvide.
Naš odnos je fantastičan. Tijekom čitavog našeg braka, bio je samo jedan jedini slučaj da sam pribjegao fizičkoj sili prema njoj.
U braku koji je trajao 58 godina, ovaj je par blagoslovljen radošću podizanja dva sina i četiri kćeri. Njihovo ih je putovanje dovelo do doma ispunjenog smijehom i ljubavlju unučadi i praunučadi, prekrasnog svjedočanstva neočekivanih blagoslova koje život može donijeti.
BONUS VIJEST:
Ključno je suzdržati se od upotrebe bilo koje od ovih rečenica, jer sve one predstavljaju primjere različitih vrsta emocionalnog zlostavljanja u komunikaciji s djecom. Umjesto toga, roditelji bi trebali dati prioritet pružanju nepokolebljive podrške i njegovanju svog djeteta, njegovanju snažnog i zdravog odnosa ukorijenjenog u ljubavi, empatiji i međusobnom poštovanju.
- Plakanje vam ne leži, jer vaš izgled nije najbolji kada suze liju. Izražavanje negativnih emocija kroz suze potpuno je urođeno i instinktivno ponašanje. U životinjskom carstvu brojne su vrste razvile sposobnost ublažavanja stresa i trauma snažnim trešenjem tijela, učinkovito raspršujući svaku nakupljenu napetost.
Iako mi, kao ljudska bića, možda više nemamo sposobnost ispoljavanja ovog odgovora, naš fizički oblik ima sposobnost manifestiranja drhtanja ili plača kao odgovor na intenzivan stres. Kada se trudimo potisnuti inherentno ispoljavanje negativnih emocija, u biti potiskujemo same te emocije. Posljedično, to može rezultirati nizom psihosomatskih problema koji se mogu pojaviti u budućnosti.
Osim toga, ova izjava ima potencijal pobuditi osjećaj srama u djeteta, pogoršavajući izazov izražavanja emocija i potencijalno rezultirajući pojačanim potiskivanjem.
Važno je da roditelji prepoznaju da dobro ponašanje nije uvijek u skladu s društvenim očekivanjima ili društvenim normama u interakciji s drugima.
Djetetovo dobro ponašanje definirano je njegovim unutarnjim potrebama, čak i ako se drugima ne sviđa. Postoje slučajevi kada drugi mogu imati određena očekivanja o tome kako bi se dijete trebalo ponašati, što može biti u suprotnosti s djetetovim emocijama ili uvjerenjima, ili kada dijete osjeća da su njegove osobne granice povrijeđene.
- Kako bi se osigurao djetetov razvoj civiliziranog samoizražavanja i brige o sebi, ključno je da nauči prepoznavati i ispunjavati vlastite potrebe, a ne samo prilagođavati se očekivanjima drugih.
Zašto ne možete oponašati kvalitete i karakteristike svog brata ili sestre?
Uspoređujući dijete s drugim članom obitelji, ova izjava kod djeteta usađuje osjećaj neadekvatnosti, što može dovesti do osjećaja manje vrijednosti i smanjenog osjećaja samopouzdanja. Umjesto da prave takve usporedbe, za roditelje je korisnije prepoznati i slaviti posebne kvalitete svakog djeteta, njegujući okruženje u kojem mogu napredovati kao pojedinci, umjesto da teže oponašanju nekog drugog.
Bilo bi povoljnije da vaše postojanje nikada nije ni nastalo. Utjecaj ove konkretne rečenice na djetetovo emocionalno stanje je nevjerojatno štetan, potencijalno dovodeći do duboke emocionalne patnje. To izravno potkopava djetetovu intrinzičnu vrijednost i izaziva sumnju u sam razlog zašto postoji. Posljedično, dijete može doživjeti osjećaj nemoći, beznačajnosti i očaja. Neophodno je prepoznati teške posljedice izgovaranja ovakvih rečenica, jer mogu značajno ugroziti djetetovu emocionalnu dobrobit.
