Jako je teško ostati smiren, kada vam neko želi napakostiti i nanijeti zlo. Čovjek tada reaguje jako burno, ali ipak u neku ruku treba ostati i smiren….
Episkop Nikolaj Velimirović nudi duboke i dojmljive smjernice u svojim učenjima o životu i mudrosti, posebno o postupanju s tuđim nedjelima. Njegovi uvidi o protivnicima služe i kao poziv na opraštanje i kao poticaj da shvatimo temeljna duhovna načela koja utječu na naše veze sa svijetom. U trenucima kada smo povrijeđeni ili suočeni sa zlobnošću, biskup nas upućuje na izuzetnu mudrost: praštati i blagoslivljati neprijatelje. Biskup Velimirović u svojim duhovnim učenjima ističe ključnu lekciju: neprijatelji nam mogu biti duhovni učitelji. Iako se u početku može činiti da donose bol i patnju, često nam pomažu prepoznati vlastite mane, ograničenja i pogreške.
Vasilisa Velimirović tvrdi da takvi pojedinci imaju značajnu ulogu u oslobađanju od ponosa i bijesa. Kad vas netko povrijedi, imajte na umu ove mudre riječi koje je zabilježio biskup: “Gospodine, blagoslovi moje neprijatelje. I ja ih blagoslivljam i suzdržavam se od proklinjanja. Ove izjave odražavaju duboki osjećaj duhovnog mira, budući da oprost ne predstavlja samo čin suosjećanja za druge, već i za sebe. Bavljenje opraštanjem oslobađa nas emocionalne težine koju nosi ljutnja, omogućujući duhu da se uzdigne do uzvišenog stanja svijesti. Protivnici opisani kao “oštri saveznici.
Biskup Velimirović pojašnjava da su ono što doživljavamo kao neprijatelje zapravo “okrutni prijatelji”, jer njihovo djelovanje može dovesti do našeg osobnog razvoja. Neprijatelj ima potencijal pružiti katarzu – pročišćenje duha kroz izazove. Oni koji nas ismijavaju, kritiziraju ili nas napadaju tjeraju nas da se suočimo s vlastitim manama i pogreškama. Tako nenamjerno preuzimaju ulogu naših odgajatelja. Osjećaji tuge, ljutnje i želje za osvetom često isplivaju na površinu kada nas drugi povrijede. No, Velimirović nas potiče da u takvim vremenima tražimo Boga i prakticiramo praštanje.
Ovaj čin je duhovna disciplina koja nas uzdiže iznad svakodnevnih emocija i daje nam unutarnji mir. Naši nas protivnici mogu dovesti bliže Bogu, jer nas odvlače od prolaznih aspekata svijeta. Protivnici kao duhovni mentori. Prema biskupovim riječima, protivnici koje susrećemo u životu služe za razgradnju naših nerealnih nada i žudnji za materijalnim dobrima. Tjeraju nas da se oslobodimo svjetovnih vezanosti i potražimo istinsku utjehu u Božjoj volji. Kada se suočimo s napadima i poniženjima naših neprijatelja, oni nas paradoksalno vode prema ispravnom putu, odvlačeći nas od naših zabluda i potičući nas da prihvatimo autentične vrijednosti. U Govoru Gospodinu biskup nastavlja riječima: „Zbog svojih neprijatelja, postao sam autsajder u kraljevstvima svijeta…
Kao što progonjena životinja traži utočište na sigurnijem mjestu, ja sam, gonjen od svojih protivnika, pronašao svoje najsigurnije utočište pod Tvojom zaštitom. Ove izjave odražavaju duboko duhovno putovanje, sugerirajući da protivnici služe kao katalizatori za naš osobni rast, ističući da se pravo utočište nalazi isključivo u Bogu. Posljedično, ti nas neprijatelji potiču da težimo miru kroz duhovne vrijednosti, a ne kroz prolazna materijalna dobra.
Podariti blagoslove i protivnicima i saveznicima. Biskup Velimirović jasno preporuča da blagoslivljamo i neprijatelje i prijatelje jer svaki ima značajnu ulogu u našem duhovnom razvoju. Neprijatelji nam pomažu njegovati poniznost i potiču pokajanje, dok prijatelji potiču ljubav i zajednicu. Nudeći blagoslove objema skupinama, povezujemo svoja srca u ljubavi prema svima. Na kraju nam biskup javlja: „Kreni se među njih bez oklijevanja i moli se Bogu za njih. Gospodaru, blagoslovi moje protivnike. Ove izjave pozivaju na mir i osobno oslobođenje. Prihvaćajući neprijateljev blagoslov, oslobađamo se neprijateljstva i utiremo put duhovnom razvoju, koji svakom vjerniku predstavlja najviši cilj.
