U nastavku našeg današnjega članka, govorićemo o jednom jako neobičnom paru, koji živi i radi u Srbiji. Koliko su samo posebni, pokazuje i priča, da im je u gosti došla i jedna Dragana Mirković….
Klodijana i Duško Maraš, mještani sela Goševo na Goliji, proslavili su 11 godina skladnog braka. Unatoč brojnim izazovima u životu, često ih se viđa s osmijesima na licu. Njihova ljubavna priča započela je na nekonvencionalan način u Albaniji, a ova hrabra mlada žena ističe da nijednom nije požalila zbog svog izbora. Klodijana pripovijeda: “Kuma je 6. ožujka 2013. posjetila moje selo u pratnji svog kuma, povodom našeg susreta. Nakon toga smo se vjenčali 28. travnja iste godine.
- Tada sam imala 15 godina, dok je Duško imao 37 godina. Sve je veći izazov pronaći nekoga s kim dijeliti i radosti i nedaće, kao i zasnovati obitelj. – Nijedan od ovih faktora – dob, različita nacionalnost i vjera ili različiti kulturni običaji – nije predstavljao prepreku za nas. Kao katolik iz Albanije, u početku sam bio zabrinut kako će se moje iskustvo u Srbiji odvijati. Isprva se situacija činila poraznom; Mučio sam se da razumijem jezik, a sve mi je bilo nepoznato. Međutim, čini se da je božanska intervencija odigrala ulogu, što je dovelo do povoljnog ishoda.
Proveli smo 11 godina zajedno, dosljedno podržavajući jedni druge tijekom ovog putovanja. Trenutačno odgajaju pet kćeri koje se, unatoč teškim okolnostima zbog jakih zima na Goliji, gdje temperature često padaju u minus, ne žale. Nadalje, put do škole dug je više od 13 kilometara u jednom smjeru. Klodijana se smiješi dok govori: “Naša najstarija kći ima 10 godina, a najmlađa tek godinu i pol. Snalazimo se u našim okolnostima najbolje što znamo. Nakon što je prihvatila bračnu ponudu, bila je potpuno svjesna da Duškovo financijsko stanje nije baš povoljno. Posjedovao sam sveobuhvatno znanje; međutim, ako smo čestiti pojedinci, sve će stvari na kraju biti riješene.
Posjedovanje svega što se želi je besmisleno bez ljubavi. U nedostatku obiteljskog sklada, svi ostali aspekti postaju beznačajni. Po preseljenju u Duškovo prebivalište, ističe da ju je njegova obitelj prigrlila kao svoju djecu. Uvijek ću pamtiti suze radosnice koje su moji rođaci prolili po mom dolasku. Smatrali su me ne samo snahom, već su me prigrlili kao jedno od vlastite djece, čime sam se doista osjećala. Tijekom svog prvog iskustva poroda bila sam mlada i bez iskustva; brojni pojedinci su mi priskočili u pomoć, pružili mi podršku i izrazili dobrodošlicu.
Obje osobe pokazuju snažnu radnu etiku i nastoje osigurati najpovoljniju budućnost za svoju djecu. – Prvenstveno ostajem kod kuće s djecom, dok suprugu pomažem u poljoprivrednim poslovima koliko mogu. Duško se bavi poljoprivredom, a bavi se i stolarijom; spremno nudi pomoć gdje god ga pozovu, kako objašnjava. Sve do nedavno živjeli su u staroj kući koja je bila u vlasništvu njihova svekra i svekrve, a u kojoj nije bilo ni tekuće vode ni kupaonice. Nažalost, nisam ih imao prilike upoznati. Kuća je dosta stara iu derutnom stanju; međutim, ujedinili smo se u našim naporima.
Odlučili smo stvoriti nešto svoje. Moja snaha Radica nas je upoznala sa humanitarnom organizacijom “Srbi za Srbe”. Vjerovao sam da će suosjećajni pojedinci pružiti svoju pomoć i ubrzo se naša voljena Dragana Mirković uključila u našu stvar. Uspjeli smo doći do druge ploče, a potom je došla i pjevačica koja je uz svoje prijatelje pružila značajnu podršku i omogućila nam da sve završimo u roku od sedam mjeseci, tiho prepričava Klodijana prije nego što nastavi.
Po dolasku, Dragana je odmah zagrlila djecu, a suze su joj potekle kada je zakoračila u trošnu staru kuću, svjedočeći uvjetima u kojima živimo. S nama je komunicirala kao da smo poznati suputnici, a ne da se susrećemo prvi put. U Kragujevcu je izvodila pjesme za moju djecu, a sav prihod od prodaje ulaznica bio je usmjeren za uzdržavanje našeg domaćinstva. Klodijana je izrazila veliku zahvalnost jednoj od naših najistaknutijih zvijezda i humanitarnoj organizaciji “Srbi za Srbe”, istakavši da moja djeca sada imaju priliku za svjetliju budućnost.
