U današnjem članku vam pišemo na temu jedne noći koju je mlada žena provela u taksiju, a koja je za nju postala noćna mora. Priča koju vam donosimo nosi napetost i strah, a cijela situacija izaziva nelagodu i zbunjenost.
Bila je to obična noć, putovanje taksijem koje je trebalo biti rutinsko, ali se pretvorilo u nešto što će zauvijek ostati u njenoj memoriji. U trenutku kad je ušla u taksi, sve je izgledalo normalno. Vozač je bio ljubazan, a cesta je bila mirna. Međutim, ubrzo je postalo jasno da nešto nije u redu. Vozač je počeo neprestano gledati u retrovizor, što je mladoj ženi izazvalo nelagodu.
Iako se trudila ostati smirena, osjetila je da nešto nije u redu. Njegov smiješak u jednom trenutku i komentar “Ako vam je neugodno, gospođice, možete naručiti drugo vozilo. Ne smeta mi.” dodatno su pogoršali situaciju. Nije reagirala, ali unatoč tome, strah je počeo polako obuzimati njeno tijelo.
Zatim, došlo je iznenađenje koje je potpuno promijenilo tijek misli. U jednom trenutku, dok je gledala vozača, shvatila je da ga prepoznaje. Taj čovjek nije bio običan taksist. On je bio osumnjičeni pljačkaš kojeg su u vijestima tražili zbog pljačke nekoliko banaka. Njegovo lice bilo je posvuda, a sada je bio tu, u taksiju, s njom. Strah je preplavio cijelo njeno biće, ali je znala da ne smije pokazati paniku. Iako je osjećala da se ništa dobro ne može iz toga izroditi, trudila se ostati hladna i kontrolirati svoje emocije.
- Vožnja je trajala, a svaki kilometar donio je novu dozu straha. Tada, iznenada, još jedno sjećanje je isplivalo na površinu. Onaj čovjek o kojem su izvještavali u vijestima nije bio uhapšen jer je navodno umro prije godinu dana. Kako to onda može biti on? Mislila je da se ludilo mora završiti, ali realnost je bila još strašnija – bila je u autu s nekim tko je trebao biti mrtav. Srce joj je bilo u grlu, a ruke su joj drhtale dok je pokušavala razumjeti što se zapravo događa.
Zar nije bio mrtav? Kako je moguće da je sada ovdje, u živom svijetu, vozeći taksi? Da je bila u njegovoj koži, možda bi pomislila da je ovo samo slučajnost. Međutim, kad je shvatila da je već neko vrijeme u njegovoj blizini, panika je postajala gotovo nepodnošljiva. Možda je ovo trenutak kad će postati posljednja žrtva. Kad je taksist konačno stao i gledao je u oči, činilo se kao da će to biti kraj njezine priče. No, kad je shvatila da je to samo krajnja destinacija koju je trebala doći, osjećala je pomalo olakšanje. Čak i tada, nije imala hrabrosti reći ni riječ.
Brzo je izašla iz auta, plativši mu vožnju bez da je ikako obratila pažnju na njega. Trčeći, hitno je otišla kući, gdje je samo jedno bilo na njenoj umu. Morala je provjeriti da li je stvarno bio on. Zamišljala je da su vijesti bile pogrešne, da su bile samo još jedna pogrešna informacija. Ali, kad je pretražila njegovu sliku na internetu, nije bilo sumnje – bio je to on. I bile su iste tetovaže koje je nosio na fotografijama.
- Iako su vijesti jasno tvrdile da je umro, nije bilo greške u prepoznavanju. Taj čovjek je bio živ, a ona se pita kako je to moguće. Dugo je potrajalo da dođe k sebi, ali svaka misao na tu noć vraćala je drhtanje. Danas, kad se sjeća tog trenutka, nije ni svjesna kako je uspjela izaći iz auta i ostati živa. Taj trenutak joj je zauvijek ostao u pamćenju, i danas kad se sjeti tog taksija, srce joj opet ubrza.
Noć je bila zla, ne samo zbog vozača, već i zbog načina na koji joj se svijet raspao pred očima. Nakon svega, pitanje je – kako je moguće da je vozač kojeg su svi smatrali mrtvim još uvijek živ? To pitanje nikada nije imalo pravi odgovor, ali ostala je sa strahom koji joj nije dopuštao da zaboravi ni jedan trenutak iz te vožnje
