– Za danas jedna jako zanimljiva tema, koja je povezana sa arapskim svijetom. jako se dobro zna, da su žene oduvijek sanjale da se udaju za nekog šeika, koji je težak milijarde dolara, ali iza njih se uvijek kriju neke bizarne priče. Međutim, svaki od njih ima i par žena, a sljedeća priča se desila jako skoro.
Tijekom našeg krstarenja Mediteranom, moj suprug i ja smo imali priliku istražiti Istanbul. Sa samo dan i pol u gradu, bio sam odlučan maksimalno iskoristiti ovo iskustvo koje se događa jednom u životu. Odlukom da se pridružimo opsežnom obilasku, uspjeli smo posjetiti brojne atrakcije, uključujući zadivljujući obilazak sultanove palače. Jedina mana obilaska je izostavljanje harema palače, što me malo razočaralo.
Nažalost, pristup haremu bio je ograničen za javnost. Vodič nas je odveo do manje prostorije koja je vrlo podsjećala na prostoriju za okupljanje. Unutar harema bilo je više prostorija, uključujući i tradicionalnu tursku kupelj. Bilo bi divno svjedočiti ovim sobama iz prve ruke, ali nažalost, prepušteno mi je da se oslonim na svoju maštu da zamislim zamršene detalje.
Harem i carstvo politike također su bile teme našeg vodiča. Njezino opsežno znanje pružilo mi je dragocjene uvide koji su uvelike utjecali na narativ moje knjige “Djevojačka čast”.
- Ono što sam otkrio je sljedeće: mogućnost postati članom harema sultanove palače bila je golema privilegija. (Bila sam iskreno zatečena ovim otkrićem.) Čak bi i cijenjene europske obitelji poslale svoje kćeri da budu dio ove visoko cijenjene zajednice. Biti prihvaćen u sultanov harem bilo je slično primanju u elitnu instituciju “Ivy League”.
U visokom društvu, posebno u Europi, žene svih podrijetla, bile ropkinje ili slobodne, obrazovane su da postanu visoko cijenjene supruge. Harem sultanove palače nudio je jedinu priliku robovima da poboljšaju svoj društveni položaj. Ako bi konkubina rodila sina koji je izabran za nasljednika prijestolja, postala bi najutjecajnija žena u Osmanskom Carstvu. Taj joj je položaj omogućio značajan utjecaj na sultana i njegov dvor. Osim toga, sultanove majke su nagomilale golemo bogatstvo, od kojeg je dio iskorišten za financiranje vojnih kampanja, škola i izgradnju džamija. Nažalost, kako se bližilo 18. stoljeće, muškarci su te moćne žene počeli doživljavati kao prijetnje te su poduzeli mjere kako bi ograničili svoje naslijeđe bogatstva i autoriteta.
Nadalje, harem je bio vrlo natjecateljsko i opasno okruženje. Žene su žestoko čuvale svoj položaj unutar društvene strukture harema. Sultanu je neprestano predstavljan niz mladih i privlačnih žena koje su se natjecale za njegovu pozornost. Slučajevi trovanja nisu bili neuobičajeni među ženama iz harema, posebno onima koje su rodile sultanovo potomstvo. Ti su sinovi bili podjednako podložni istoj tragičnoj sudbini kao i njihove majke.
Cora Bradley u svom romanu “A Maiden’s Honor” ispituje Naa’il Dhara, božansku figuru koja predstavlja Alžir, o sudbini žena koje žive u njegovom haremu nakon što više ne budu potrebne. Brojne žene iz sultanova harema udale su se za utjecajne pojedince diljem Europe i Osmanskog Carstva. Druge su iskoristile svoje obrazovanje kako bi napredovale kao uspješne poslovne žene. Vrijedno je napomenuti da su osmanske žene imale pravo posjedovati imovinu i samostalno se zapošljavati, bez potrebe za mužem.
Haremi nisu bili isključivi sultan; bili su rašireni u raznim regijama Osmanskog Carstva. Ostaje nepoznato jesu li žene u tim drugim haremima doživjele istu razinu sreće kao one u sultanovoj palači. Nažalost, nema dovoljno informacija o haremima izvan sultanove vlasti.
“Djevojačka čast” uvelike se oslanjala na prisutnost harema unutar alžirske palače. Opsežno istraživanje i osobne dedukcije značajno su pridonijeli prikazu života likova. Žene koje su živjele u Naailovom haremu doživjele su ozbiljna ograničenja svoje slobode, a većina ih je držana u zarobljeništvu i prisiljena na život u ropstvu. Iako bih radije vjerovao da su žene u drugim haremima bile tretirane povoljnije od onih pod Naailovom kontrolom, istina ostaje neizvjesna i skrivena u analima povijesti.
