Zlata Numanagić je postala poznata po svojoj ulozi Lole u kultnoj seriji “Srećni ljudi”, što je predstavljalo vrhunac njene glumačke karijere. Njena pojava na malim ekranima fascinirala je publiku, posebno zbog njenog izgleda, koji je tada bio uvršten među najprivlačnije plavuše.
Nakon niza godina, Zlata se ponovo susrela sa svojom prvom ljubavi, Đorđem, i započeli su vezu. Međutim, sreća im nije dugo trajala jer je Đorđe preminuo posle godinu i po dana njihove obnovljene veze. Zlata je ovu ljubavnu priču opisala kao jednu od najznačajnijih u svom životu.
Interesantno je da je Zlata pokrenula unosan biznis u Albaniji, a na tu ideju došla je sasvim slučajno, zahvaljujući prijateljici. Otvorila je restoran u Albaniji koji je postao veoma popularan među lokalnim stanovništvom i turistima.
U razgovoru za medije, Zlata je opisala svoje iskustvo sa pokretanjem restorana: “Uživali smo u neverovatnim bojama mora, od tirkizne, sive do teget i crne, čarobnim zalascima sunca. Dopali su nam se lokali gde se jede sveža riba, oduševili su nas predusretljivi i gostoljubivi meštani. Kad je po povratku u Beograd Olivera predložila da baš u Sarandi ostvarimo mladalačke snove, jer ne znam čoveka koji nije poželeo da ima svoju kafanu, trebalo mi je tri sekunde da joj kažem da.“
U restoranu, koji se specijalizovao za mediteranske specijalitete, osim Zlate i njene prijateljice, radi lokalno osoblje. Zlata se šali da komuniciraju na engleskom i “kuhinjskom albanskom”. Glavna kuvarica je Afrodita. Meštani su bili iznenađeni kada su saznali da su dve Srpkinje otvorile restoran u njihovom “malom mestu”, a kada su saznali da je Zlata glumica, bili su potpuno iznenađeni i oduševljeni.
“Najčešće su me viđali u radnoj uniformi, bez šminke, kako brišem terasu i stolove, idem u nabavku. Kad su na YouTube-u videli snimke iz “Otpisanih” i “Srećnih ljudi”, nisu mogli da veruju. Zagledali su me, širili slike preko celog ekrana. A kad je krajem avgusta u nedeljnom izdanju njihovih novina izašao intervju sa mnom, onda su stvarno pali u nesvest. Mislim da onoliku fotografiju naši nisu objavljivali ni kad sam bila na naslovnim stranama.”
BONUS TEKST:
Na ivici prostrane livade, tamo gdje se nebo dodiruje s obzorom, stoji stara hrastova šuma, svojom snagom i mirom ispunjavajući prostor kao čuvar vremena. Svaki njen list, svaka grana, svako deblo nosi u sebi priču prohujalih vjetrova, šapat kiše i šum ptica koje su tu našle utočište. Hrastovi, poput starih mudraca, šapuću priče starosti, ukrašavajući pejzaž svojom životnom snagom i stabilnošću.
U tom skrovitom kutku prirode, gdje je vrijeme usporilo svoj tok, svijet se kreće drugačijim ritmom. Sunčeva svjetlost probija se kroz gusto lišće, stvarajući igru sjene i svjetla na mekanom tlu obraslom mahovinom. Ptice pjevaju svoje melodije, dok se vjeverice vješto provlače kroz grančice, noseći sa sobom plodove hrasta kao simbol obilja i izobilja.
Šetnja kroz ovaj šumski labirint pruža osjećaj mira i povezanosti sa prirodom. Svaki korak je poput povratka u prošlost, susret sa vlastitim korijenima i osjećajem jedinstva sa svime što nas okružuje. U takvom okruženju, svaki dah postaje dublji, svaki pogled obogaćen, a svaka misao postaje čišća, kao da je priroda sama preuzela brigu o našoj duši.
I dok sunce zalazi iza horizonta, boje neba postaju sve nježnije, prelazeći iz intenzivnih tonova narandžaste i crvene u nijanse ljubičaste i plave. Tišina koja obavija šumu naglašava njen mistični karakter, dok se svjetlost mjeseca lagano probija kroz krošnje, stvarajući igru sjenki i svjetla na tlu ispred nas.
Stara hrastova šuma nije samo skup stabala i biljaka; ona je živo tkivo koje pulsira ritmom prirode, povezujući nas sa dubljim slojevima postojanja. U njoj se krije tajna vječnosti, a svaki posjetilac ima priliku da osjeti njen blagoslov i mudrost koja teče kroz svaki njen dio.
Na kraju dana, dok se polako vraćamo sa naše šetnje kroz ovo čarobno mjesto, osjećaj zahvalnosti ispunjava naša srca. Zahvalnost za darove koje nam pruža priroda, za ljepotu koju možemo doživjeti i za mir koji pronalazimo u njenom naručju. Stara hrastova šuma ostaje tu, kao vječna čuvarica, čekajući da ponovno osvoji srca svih onih koji se usude da kroče u njen svijet.
