Danas vam donosimo jedan jako zanimljiv tekst o jednom paru. Smrtonosne lažne glasine i duboke ljubavi iz mladosti često ostaju zauvijek urezane u srcu, čak i kada životni putevi razdvoje nekadašnje ljubavnike. Takve priče često izazivaju nostalgiju, a jedno takvo iskustvo podijelila je gospođa Dina, 64-godišnja udovica, za portal “Moje vrijeme”. Njena priča, smještena u sedamdesete godine prošlog stoljeća, prepletena je razlazima, bolnim nesporazumima, neprežaljenom ljubavi i uspomenama koje su preživjele desetljeća.
Dina sada živi u Danskoj, ali u njenom srcu i dalje živi uspomena na čovjeka kojeg je voljela, a kojeg je sudbina odvela u Ameriku. Pismo započinje sjećanjem na prve dane njihove ljubavi: “Imala sam 17 godina kada sam se zaljubila u njega, tada 20-godišnjaka. Naše poznanstvo brzo je preraslo u vezu ispunjenu nježnošću i poštovanjem. Njegova porodica me srdačno prihvatila, a i moja je njega zavoljela kao sina.”
- Njihova sreća, međutim, bila je na kušnji kada je on morao otići u vojsku. Dina se prisjeća teških rastanaka: “Predložio je zaruke, ali sam odbila, smatrajući da još nismo dovoljno dugo zajedno da se odlučimo na taj korak. Ipak, obećali smo jedno drugom vječnu ljubav i ostali u kontaktu putem pisama.” Njegova su pisma bila izvor radosti i tuge, jer su često završavala suzama dok ih je čitala. “Svako njegovo pismo nosilo je toplinu i bol zbog razdvojenosti.”
Ipak, ta veza nije mogla odoljeti smrtonosnim lažnim glasinama koje su je razorile. Jedno pismo promijenilo je sve. “Napisao mi je da ga nisam čekala i da sam ga prevarila. Bilo mi je nejasno ko bi mogao širiti takve laži. Spomenuo je da su me vidjeli s drugim mladićem, što nije bilo istina. Dugo sam plakala zbog tih optužbi,” priča Dina. Nakon vojske, njen voljeni pokušao je obnoviti vezu, ali ponos je prevladao. “Kad me došao vidjeti, nisam imala snage izaći i suočiti se s njim. U tom trenutku sam mislila da postupam ispravno, ali sada znam da je to bio samo ponos koji me spriječio.”
Godine su prolazile, a Dina je saznala da se on oženio i dobio kćer kojoj je dao ime po njoj. “Osjetila sam bol i prazninu koja me pratila godinama. Imala sam nekoliko veza, ali sam ih uvijek uspoređivala s njim.” Na kraju se udala za čovjeka koji ju je osvojio izgledom i zajedno su izgradili život u Danskoj. Imali su dva sina i trudili se pružiti im ljubav i obrazovanje.
- Godinama kasnije, nakon smrti svog muža, Dina je osjetila potrebu da obnovi kontakt s ljubavi iz mladosti. Poslala mu je poruku i on je odgovorio. “Sada smo prijatelji na Facebooku i povremeno razgovaramo. Šalje mi pjesme o našoj ljubavi, a ja listam njegove fotografije i postove, otkrivajući da prošlost nikada nije potpuno zaboravljena.”
Njena priča završava porukom: “Iako nas život nije spojio, sjećanja na našu ljubav ostaju dio mog identiteta. Bez obzira na sve, nema mjesta za žaljenje. Sada mu želim sreću i mir s njegovom porodicom.” Dina postavlja pitanje koje odjekuje među čitaocima: Sjećate li se svoje prve ljubavi? Šta vam je ostalo urezano u sjećanju?
