Ljubavi iz prošlosti često ostavljaju neizbrisiv trag na naše živote, a priče o njima izazivaju duboke emocije. Jedna takva priča iz nekadašnje Jugoslavije dolazi od gospođe Dine, 64-godišnje udovice, koja je putem portala “Moje vrijeme” podelila emotivnu ispovest o svojoj velikoj ljubavi iz sedamdesetih godina prošlog veka.
Nažalost, sudbina je njenog dragog dovela u Ameriku, a sada živi u Danskoj, a tu ljubav drži u srcu.U iskrenom pismu koje je dirnulo mnoge, Dina se prisjeća kako je upoznala svoju tada mladu ljubav u dobi od 17 godina, a njemu je bilo samo 20. Njihova veza započela je neočekivano, brzo prerastajući u duboku vezu, kako je ona opisuje, u koju su se potpuno zaljubili ljubav. “Cijenili smo jedno drugo i uživali u zajedničkom vremenu. On me doveo u svoju obitelj, koja me uvijek srdačno pozdravljala tijekom naših posjeta. Moja obitelj je osjećala isto – obožavali su njega, a i on je volio njih”, prisjeća se Dina.
- Razdvajanje i krivica.Njihovo veselje naglo je prekinuto kada je on pozvan na odsluženje vojnog roka. Dina se prisjeća izazovnog rastanka na kojem ju je zaprosio, no ona je to odbila smatrajući da se još nisu dovoljno upoznali. Unatoč njezinoj tuzi, poštivao je njezin izbor.”Bio je to težak rastanak. Predložio mi je da se zaručimo, ali ja sam to odbila jer sam smatrala da se još nismo istinski upoznali, što sam mu i priopćila. Bio je tužan, ali je poštovao moje osjećaje. Razmijenili smo pisma često, a svaku sam željno iščekivala”, napisala je gospođa Dina.
Osjećaji koji su me preplavili dok sam čitao njegova pisma su neopisivi – svaki put sam se našao u suzama. Povremeno bi dolazio kući na dopust, a mi bismo na rastanku dijelili suze, zavjetujući se na vječnu ljubav. Sve je izgledalo kao scena iz romantičnog filma dok jedno pismo nije donijelo neočekivano razočaranje. U njemu me je optužio, rekavši: “Prevarila si me.” Odgovorio sam, inzistirajući da je to neistina i raspitao se o izvoru njegovog uvjerenja. Čak i sada ne znam tko mu je to mogao reći.
Spomenuo je da mu je netko rekao da me je vidio u zagrljaju s mladićem u gradu. Prolazili su dani puni suza i tuge. Nakon što se vratio iz vojske, moja mlađa sestra me je natjerala da izađemo, jer je on čekao i želio je razgovarati.
- Dina razmišlja: “Bio je to trenutak koji sam oduvijek zamišljala i žudjela sam da traži moj oprost. Međutim, uplakana sam obavijestila svoju obitelj da ne mogu izaći. Ostala sam pri svom stavu, unatoč neizmjernoj boli. Sada shvaćam da je to proizašlo iz ponosa, kada je otišao, shvatila sam da će to biti zauvijek.” Ona živi na različitim kontinentima.
Prolazile su godine moje tuge. Dok sam bio u firmi u kojoj sam bio zaposlen, naišao sam na njegovu sestričnu, koja me obavijestila o njegovoj ženidbi. Bol i praznina u mom srcu su bili neodoljivi. Kako je vrijeme odmicalo, dobio je kćer i dao joj ime po meni. Doživjela sam nekoliko kratkih veza, ali stalno sam mislila na njega i mjerila ih s našim zajedničkim vremenom. Na kraju sam se udala za čovjeka čiji me markantni izgled osvojio. Zajedno smo dobili dva sina i trudili smo se da im pružimo ljubav i dobro obrazovanje.
Njezina se obitelj tijekom rata preselila u Dansku. “Preselili smo se u Dansku, a moja nezaboravna ljubav živi u Americi. Sada, sa 64 godine, izgubila sam muža prije tri godine. Godinu dana nakon njegove smrti, osjetila sam poriv da pružim ruku svojoj bivšoj ljubavi i poslala sam mu poruka.” Nema mjesta žaljenju.
“Javio se i izrazio želju da me pozove. Imali smo razgovor, a sada smo povezani na Facebooku. Razmjenjujemo poruke, a povremeno mi šalje pjesme koje odražavaju našu ljubav. Moram priznati da sam listala njegove fotografije i postove iz prošlosti i otkrila pjesme koje govore o prošloj ljubavi koja traje. Poželjela sam mu sreću s obitelji. Iako mi je ta ljubav bliska, sudbina nam, izgleda, nije bila naklonjena.
