U današnje vrijeme postalo je i više nego normalna stvar da se svakojaki likovi pojavljuju na društvenim mrežama. Mi se danas malo vraćamo u prošlost i govorimo o najpoznatijm liku koji je živio u Srbiji. Rođen u Zagrebu 1958., Vjeran Miladinović u svijet je krenuo pod izazovnim okolnostima. Njegova majka Tereza suočila se s izbacivanjem iz škole zbog trudnoće. Nakon toga našla se u parku prije nego što je konačno premještena u Dom za nezbrinutu djecu i mlade. Za to vrijeme Vjeran je bio prepušten sam sebi u zasebnoj rezidenciji. Na kraju je njegov otac uskočio i doveo ga da živi s bakom. Odatle su zajedno otputovali u Prokuplje.
Preseljenje u Beograd kod očeve obitelji bio je ključni trenutak u životu ovog mladog čovjeka. Tamo je pronašao zajednicu istomišljenika, prigrlivši sebe našminkavši se, uske traperice i uključivši se u svijet prostitucije. Godine 1978. bio je prisiljen napustiti svoj dom, što ga je natjeralo da se sljedeće godine potpuno transformira u Merlinku. Unatoč toj transformaciji, nastavio je sebe nazivati koristeći zamjenice u muškom i ženskom rodu. U 31. godini života donio je hrabru odluku da se bavi prostitucijom, prvenstveno radeći u Ulici Gavrila Principa kod Zelenog Venca. Merlinka je uvijek ostavljao dojam svojim odijevanjem, sportskim uskim kratkim hlačama, visokim potpeticama i zadivljujućim nakitom.
Koji spol treba koristiti kada se govori o Merlinki, bilo ženski ili muški, nije moguće definitivno odrediti, budući da se dotični Vjeran identificirao i predstavljao u oba roda. Vjeran je bio pionir kao prvi javni transvestit, a bavili su se i prostitucijom, otvoreno priznajući da im je to glavno, ali ne i jedino zanimanje.
Merlinka, omiljena osoba u regiji, bila je nadaleko obožavana od strane većine ljudi. Prema lokalnoj predaji, glasoviti redatelj Želimir Žilnik bio je očaran njezinim iznimnim talentom, zbog čega ju je angažirao u dva svoja hvaljena filma: “Beograde, dobro jutro” i “Lijepe žene prolaze gradom”. Godine 1995. dodatno je učvrstila svoju slavu preuzevši glavnu ulogu u sada već kultnom filmu “Marble Ass”. Ovo monumentalno postignuće izbacilo ju je u središte pozornosti, potaknuvši je da u to vrijeme napiše svoju autobiografiju pod naslovom “Terezin sin”. Ubrzo nakon toga Vjeran je najavio Merlinkino povlačenje.
Želim pojasniti da nikada nisam izrazio nikakvo odobravanje ili pozitivnost prema zarađivanju novca bavljenjem prostitucijom. Trenutno sam jednostavno umirovljenik koji je radio u toj industriji. Odluku o povlačenju donio sam posljednjeg dana NATO agresije. Od tada se rijetko nalazim u ulici Gavrila Principa. Zapravo, bio sam tamo samo dva puta u posljednje tri godine, i oba puta sam se osjećao nevjerojatno neugodno.
Izronivši iz dubine jadne egzistencije, potpuno sam svjestan izopačenosti koja prožima taj ponor. To je jama koja vrvi raspadanjem, zlobnošću, pohlepom i razvratom. U tom ponoru sve su individue svedene na istu razinu: prostitutke, probavljači, klijenti i oni na pozicijama vlasti koji posjeduju određenu razinu kompetencije, ako me razumijete. Kroz moje osobne susrete, došao sam do zaključka da dok su moralni standardi možda niski, moji osobni standardi ostaju odlučno visoki. To je porok kojemu je većina nas nedvojbeno podložna.
Samo godinu dana prije svoje prerane smrti, izjavio je da sada živi životom sličnim životu bilo kojeg običnog građanina ove nacije. Oslanjan isključivo na svoju plaću, vjerno je služio 25 godina, a da nikada nije napustio svoj posao. Iako možda nije bio iznimno produktivan član društva, svakako je pobudio znatiželju mnogih. Tragično je skončao 22. ožujka 2003. godine u Ulici Grge Andrijanovića u Krnjači.
Davljenje je bila prva korištena metoda, nakon čega su uslijedila dva snažna udarca u glavu zidarskim čekićem. Njegovo raspadnuto tijelo otkriveno je mjesec dana kasnije. Za ubistvo je optužen Faik Ramadani Babuš, dok je tada maloljetni Bejtul Raćipi Bejto optužen za pomaganje Ramadaniju nakon zločina. Sudski proces se odužio, a optuženici su prebacivali krivnju jedni na druge prigodnim “prisjećanjem” novih detalja. Njihove su se obitelji uključile, pružajući alibije. U konačnici su oba optuženika oslobođena u svibnju 2004. zbog nedostatka dokaza.
Ubojstvo Merlinke ističe se kao jedan od najstrašnijih incidenata u bivšoj Jugoslaviji, ali za ovaj gnusni zločin nitko nije odgovarao.
