Pojam smrti većini nas ostaje misterij. Samo pojedinci koji su bili podvrgnuti kliničkoj smrti posjeduju čak i blago razumijevanje ove enigme. Danas otkrivamo priču jednog astrofizičara koji se osobno susreo s ovim fenomenom.

 

  • Ako je bilo ikakvih sumnji u postojanje zagrobnog života, ovo će otkriće nedvojbeno pružiti sigurnost. Točnije, osoba tvrdi da se susrela sa smrću u trajanju od 7 minuta, tijekom kojih je dobila uvid u eteričnu domenu. Kako izvještava Mirror, ova osoba, koja je četrdeset godina posvetila proučavanju astrofizike i doktorirala, našla se u bolnici zbog respiratornih problema.

    Nakon temeljite istrage, otkriveno je da su njegova pluća imala unutarnje krvarenje, što je na kraju uzrokovalo da mu srce stane. Medicinski stručnjaci uspjeli su uspješno reanimirati moje srce nakon izazovne 7-minutne muke. Nažalost, zbog nedostatka kisika u to vrijeme, moj mozak je pretrpio moždani udar. Kad sam se konačno osvijestio, našao sam se u polusvjesnom stanju, s umetnutom cjevčicom za pomoć pri disanju, nekoliko dana.

    Kad sam došao k sebi, uhvatio sam se u koštac s pitanjem: “Što se dogodilo?” Događaji koji su se odvijali nisu bili u skladu s mojim sjećanjima na te dane. Iako prisutnost smrtnosti ne izaziva strah u meni, svejedno sam zabrinut zbog prošlih događaja. Unutar područja moje vizije, trio eliptičnih oblika lebdio je usred prostrane praznine.

Svaka pojedinačna elipsa stajala je uspravno, naizgled držana na mjestu neprimjetnom vrpcom, i imala je kružni opseg. Zatvorena unutar granica ovih elipsa, pred mojim se očima otvorila slika koja oduzima dah: vijugave rijeke, zelene šume, visoki vrhovi i uskovitlani oblaci… U početku je prizor svojom veličanstvenošću ulijevao strahopoštovanje, ali kako je vrijeme prolazilo, njegov sjaj postupno izblijedjela, poprimajući nijansu žute boje.

Izvorna elipsa postupno je nestajala, stvarajući prostor za svježi eliptični oblik koji je zapanjujuće podsjećao na užareni željezni prsten. Ova nova formacija emitirala je nevjerojatno intenzivnu toplinu, uzrokujući da se mali komadići željeza polako raspadaju s njene površine. Nakon daljnjeg razmišljanja, osoba se prisjetila nepogrešivog mirisa željeza, samo da bi kasnije shvatila da krv ima sličnu aromu.Nakon ovog otkrića, zaključio je da je vjerojatno da povezuje mirise u blizini sa svojim vizijama. “Sinulo mi je da sam u tom konkretnom slučaju doživio srčani zastoj.

U iznenadnom trenutku, krajolik preda mnom doživio je transformaciju, otkrivajući treću eliptičnu figuru ukrašenu oblacima koji oduzimaju dah i prošaranim delikatnim nijansama ružičaste i plave, evocirajući raskoš očaravajućeg izlaska ili zalaska sunca. Pouzdano mogu reći da je moje srce na trenutak prestalo s ritmom, da bi nakon toga nastavilo ravnomjerno pulsirati. Te tri elipse ostavile su neizbrisiv trag u mom sjećanju, au danima koji su uslijedili nizao se niz događaja, uključujući srčani i moždani udar, posloživši sve dijelove slagalice.

U potrazi za shvaćanjem svojih vizija, posvetio se proučavanju Astronomica Nova Johannesa Keplera, publikacije koja je razotkrila otkriće da su planetarne putanje eliptične, a ne kružne. Važno je napomenuti da njegovi susreti nisu uključivali nikakve mistične događaje kao što je prolazak kroz tunel svjetla ili doček voljenih osoba koje su umrle.

Kako piše Jutarnji, umjesto da se prikloni ideji zagrobnog života, on tvrdi da su snovi i proces umiranja odraz misli koje nam u tim trenucima obuzimaju um. Crpeći iz naših jedinstvenih iskustava, ove misli tkaju zajedno priču. Nevjerojatno, zadržao je nepristranu perspektivu tijekom svog mučnog iskustva, potpuno lišen straha. Jedina trajna posljedica njegovih sedam minuta smrti, kako prenosi Jutarnji, je manje oštećenje kratkoročnog pamćenja.

Preporučeno