Godine 2014. Dženan Ćišić odlučio je da napusti Bosnu i ode u Nemačku kako bi zaradio nešto novca. Umesto planirana tri meseca, ostao je tamo deset godina.
Tvrdi da je svima koje je doveo u Njemačku pomagao u snalaženju.”Moje početno zaposlenje bilo je u Baušteli. Po odluci da se pridružim iskazao sam nedostatak sredstava, na što su mi odgovorili ‘Zaradit ćeš’. Spomenuo sam nedostatak dokumentacije, ali su me uvjeravali da nije važno, primijetio sam da ne poznajem jezik, a oni su odgovorili da to nije potrebno. Tako je Dženan započeo svoju građevinsku karijeru u Njemačkoj, a priznaje da mu je neugodno otkriti svoje glazbeno porijeklo u Bosni, gdje je predavao glazbu i školovao se za svirača klarineta, dok se sada u Njemačkoj bavi teškim fizičkim poslovima.
- Kako je vrijeme prolazilo, Dženan je naučio jezik, pribavio dokumentaciju i zaposlio se u restoranu. Ovo ga je putovanje dovelo do kupnje kuće u Njemačkoj, a način na koji je to postigao doista je nevjerojatna priča.
“Nisam si više mogao priuštiti život u unajmljenom stanu. Vjera me sprječava da dignem kredit, pa sam odlučio kupiti trošnu nekretninu, uložiti u nešto što mi uistinu pripada. No, čak i ti zapušteni prostori u Dok sam pregledavao internet, otkrio sam da sam dao oko 75 ponuda za nekretnine koje sam imao na poslu. nedavno sam počeo voziti tramvaj — zazvonio mi je telefon. S druge strane oglasila se žena: ‘Čestitamo, pobijedio si na dražbi!’
Pitam je da li cijena koju sam predložio više ne vrijedi, na što ona potvrđuje da je doista prošla. Ponudio sam 3550 eura za kuću i dobio sam je zajedno sa svim neredom, zlatom i svim ostalim što je bilo unutra.Nakon što je vlasnica kuće umrla, nije bilo nasljednika koji bi potraživali njezinu imovinu. Tri godine kuća je stajala prazna, a na kraju je odlučeno da će se prodati na dražbi. U početku procijenjen na otprilike 6.000 eura, uspješno smo pregovarali o smanjenju cijene na 3.550 eura.
- Bila je osoba koja skuplja stvari i nerado se ničega odlaže. Susjedi s neispravnom perilicom rublja ili sličnim problemima donosili bi takve stvari u njezino dvorište.Bilo je prisutno oko 40 kubika otpada. Međutim, nisam se žalio zbog toga, jer kad sam sve raščistio, ostala mi je kuća. U Njemačkoj dobivanje dozvole za gradnju kuće stoji 17.000 eura. Stoga sam se bez obzira smatrao pobjednikom.
- U trajanju od 11 mjeseci ja sam se brinuo o svemu tome. Kako bih izbjegao baciti sve i platiti naknade za zbrinjavanje otpada, fotografirao sam predmete, podijelio ih na internetu i ponudio ih drugima kao darove. Ono što mi je uistinu bilo važno je jednostavno ukloniti ih.Susjed mi je savjetovao da dobro pregledam sve predmete i knjige koje je ta žena ostavila. “Moglo bi biti nešto zanimljivo”, predložio je moj susjed.
Kad sam otkrio prvih dvadeset eura u kuhinji, bio sam ispunjen srećom više nego itko drugi. Unutar omotnice ugurane u knjigu, naišao sam na drugu omotnicu u kojoj je bio novac, a iznos je bio dovoljan da pokrije sve moje troškove. “Vjerojatno je to bio njezin odrezak”, primjećuje Ćišić.Dženan napominje da nije očekivao da će otkriti nešto vrijedno u toj kući, ali sreća mu je bila naklonjena. “Iznos je bio dovoljno velik da sam mogao obnoviti cijelu kuću i obeštetiti one koji su mi pomogli.
