Vjerujemo da vam se itekako svidio naš današnji nasslov. Naime, u cjelosti vam prenosimo jako zanimljivu priču, a koja nam dolazi iz Njemačke. Evo o čemu se radi…
Dženan Ćišić je 2014. godine odlučio napustiti BiH i otputovati u Njemačku u potrazi za poslom. Ono što je prvotno trebalo biti tromjesečno boravište postalo je desetljeće. Tvrdi da je svima koje je doveo u Njemačku pomogao u njihovim nastojanjima da se snađu u okruženju. “Moja prva pozicija bila je na Baušteli. Kad sam se odlučio obvezati, priznao sam svoja financijska ograničenja, a oni su mi odgovorili s ‘zaradit ćeš’. Razgovarao sam o nedostatku dokumentacije, ali su me uvjeravali da to nije problem, ukazao sam i na nepoznavanje jezika, rekli su mi da to nije potrebno, tako je počela Dženanova karijera u Njemačkoj, priznaje da mu je nezadovoljno što svoje glazbeno znanje iznosi u BiH, za to vrijeme je predavao muziku i sudjelovao u stvaranju klarineta. Sada, u Njemačkoj, radi teške poslove.
Na kraju je Dženan savladao jezik, pribavio potrebnu dokumentaciju i zaposlio se u restoranu. To je putovanje naposljetku dovelo do stjecanja kuće u Njemačkoj, a proces je doista izvanredan. Nisam si mogao priuštiti najam nekretnine. Moja uvjerenja me sprječavaju da dobijem kredit, što me dovelo do odluke da kupim napuštenu nekretninu, to bi mi omogućilo da se posvetim nečemu što je zapravo moje. Međutim, čak i oni prostori koji su zapušteni Kad sam zavirio u internet, shvatio sam da sam poslao oko 75 ponuda za različite nekretnine koje sam razmatrao. Nedavno sam se počeo voziti tramvajem. Zbog toga mi je zazvonio mobitel. Gospođa na telefonu je rekla:
“Čestitamo, pobijedili ste na aukciji!” Pitam je li cijena koju sam predložio još uvijek aktualna, a ona potvrđuje da je doista premašena. Kuću sam platio 3550 eura, zajedno sa sadržajem, uključujući nered i zlato, kupio sam je. Nakon što je vlasnik preminuo, nitko od potomaka nije se javio da traži imovinu. Kuća je bila prazna tri godine prije nego što je prodana na dražbi. Prvotno se očekivalo da će biti oko 6.000 eura, ali uspjeli smo smanjiti procjenu na 3.550 eura. Imala je sklonost skupljanju predmeta i nerado se ničega odlagala. Susjedi koji su imali problema poput pokvarene perilice rublja često bi donosili svoju neželjenu robu u njezino dvorište.
Dodatno, nakupljeno je oko 40 kubika otpada. No, nisam se žalila, jer sam nakon čišćenja otišla iz kuće. U Njemačkoj je trošak ishođenja građevinske dozvole 17.000 eura; kao rezultat toga, smatrao sam da sam pobijedio u situaciji bez obzira. Tijekom 11 mjeseci uspjela sam sve postići. Kako ne bih sve bacao i plaćao troškove zbrinjavanja, slikao sam predmete, stavio ih na internet i dao ih drugima. Ono što sam stvarno cijenio bio je proces njihovog uništavanja.
Susjed me je pozvao da istražim svaki predmet i knjige koje je žena nakupila. “Možda nešto izvanredno”, predložio je moj susjed. Otkrivši prvih 20 eura u kuhinji, osjećala sam se radosnije nego itko drugi. U omotnici knjige u kojoj sam skriven, našao sam omotnicu druge knjige u kojoj je bilo dovoljno novca da pokrijem sve moje troškove. Možda je to bio njezin odrezak, smatra Ivić. Dženan priznaje da nije razmišljao da u toj kući nađe nešto značajno, ali ga je sreća pratila. Volumen je bio dovoljan da se cijela kuća rekonstruira i vrati onima koji su me podržavali.
