– Jako je mali procenat u današnje vrijeme osoba koje dožive 90+ godina. U proteklim vremenima puno više osoba je moglo doživjeti duboku starost, a danas je to jako velika rijetkost. Slijedi i jedna priča iz Bosne i Hercegovine….
U 93. godini života, baka Hajrija Valentić živi u Orahovcu u BiH i ponosno uživa u izvrsnom zdravlju. Ostaje aktivna, obavlja sve poslove oko kuće i brine se za svoj vrt, ostavljajući mnoge znatiželjne oko tajne njezine vitalnosti i dobrobiti. Godinama je prioritet svoje zdravlje kroz prirodne metode, tvrdeći da je sama svoj liječnik. – Zdravlje mi je vratilo domaće mlijeko.
- Za održavanje zdravlja vaših nogu dok ste još mladi, konzumacija ribljeg ulja je bez premca. Svaku večer uživajte u šalici kuhanog, domaćeg mlijeka. U mladosti sam redovito pio bočicu ribljeg ulja, a noge me nikad nisu boljele. Jedem umjereno i osjećam se energično. Sadim kukuruz i grah, sve sama obrađujem i okopavam – podijelila je za tatabrada.tv nana Hajrija. Uz strast prema vrtlarstvu, nana Hajrija se posvećuje izradi ručno rađenih ukrasa.
Njezin dom krase ručno vezeni stolnjaci, jastučnice i prekrivači. Tijekom intervjua ispričala je detalje o svojoj jutarnjoj rutini i spomenula da se nikada nije borila s pritiskom. “Ograničavam konzumaciju kave na jutro i izbjegavam je tijekom dana. Nikada nisam iskusio visok ili nizak krvni tlak. Čini se da je rutina koju slijedim dobro usklađena s potrebama mog tijela. Za sve koji žele spriječiti žgaravicu ujutro dok piju kavu, bitno je prvo pojesti koricu kruha jer ona upija želučanu kiselinu. Smatram se sama svojim doktorom”, ispričala je Hajrija, koja se dugi niz godina oslanja na prirodne lijekove iz prirode.
– Ona danas konzumira raznoliku hranu, tu i tamo razbacanu. Sve je otrovno. Ne bih ni razmišljao o tome da jedem piletinu iz trgovine. Kad je doktor pregledao moje stanje, držao se za glavu u nevjerici. Zbunilo ga je što netko mojih godina nema ni visoku razinu masti ni šećera. Vjerujem da stres značajno utječe na zdravlje. Baka i sada više voli vlastito društvo i uživa u organiziranju, ističući da joj nije žao što je uložila u lijepu garderobu.
“BONUS TEKST”
Obitelj Kendić-Mujakić iz Velike Kladuše primjer je nepredvidivosti života, čije je okolnosti dramatično promijenila nepredviđena nesreća. Naime, Enes Mujakić i Arifa Kendić – Mujakić, koji su do svoje sedme godine 2007. godine živjeli u Bosni, doživjeli su tipičan život u kojem su dobili dvoje djece i ništa nisu htjeli. Ipak, nije sve bilo tako idilično kako se činilo, jer je Arifa saznala da njen suprug ima brojne ljubavnice koje su čak dolazile u njihov dom.
Dok sam ga posjećivao u bolnici nakon povratka iz Rijeke, čuo sam kako je vlasnik kafića rekao: “Žena mu je jako ljuta, ako te sazna, dobit ćeš batine.” Na što je ona viknula: “I ja sam ljuta!” Zatim mi je prišla, izjavivši da je Enesova ljubavnica i da je živjela s njim. Iz frustracije sam odgovorila: “Oh, znači ti si jedna od njegovih kuja. Uskoro će doći kući, pa možeš poći s njim; on je u pelenama, pa ga možeš očistiti. Da si živjela s njim , to znači da te je podržavao i brinuo za tebe, i samo da znaš, nisi jedini!” Iako nije bio osobito zgodan, imao je novca i to je svakako privlačilo pozornost, objašnjava. Incident koji je promijenio njihovo postojanje.
- Enes je godinama uživao u lagodnom životu dok je varao suprugu, ali sve se promijenilo nakon nesreće. Točnije, pao je s visine od 9 metara sa zgrade i udario u beton ispod. – Ne mogu shvatiti što se dogodilo. Kad sam ga ugledao, bio je potpuno neprepoznatljiv, potpuno plav s gumom oko glave. Svjedočio sam iz prve ruke pokušajima oživljavanja elektrošokovima – tri puta su ga vraćali. Srce mi je tuklo toliko intenzivno da se činilo kao da me guši. Misli o razvodu nestale su mi iz glave, iako sam prije bila odlučna u namjeri da ga ostavim. Imao je 6 slomljenih rebara, potres bubrega, frakturu vilice, a ukupno je dobio 14 dijagnoza. Ozljede tu nisu stale.
Glava je pretrpjela najteža oštećenja, zbog čega se sudski postupak odugovlači. Medicinski stručnjaci tvrde da fraktura lubanje nije mogla biti posljedica samo pada; nego ukazuje da je prethodno bio udaren nekim predmetom. Čelo mu je bilo potpuno odsječeno. Prema riječima jednog svjedoka, poslodavac ga je prije pada udario stegom.
“Sam pad ne bi uzrokovao takve ozljede”, navodi Arifa. – Njegov oporavak i dobrobit od velikog su mi značaja. Vjerujem da viša sila, možda Bog, utječe na naše putove i ishode s kojima se suočavamo. Namjeravali su mi okončati život, a ipak stojim ovdje, živ sam. Tretman koji smo pretrpjeli, posebno ono što je naneseno mojoj djeci, uključivali zlostavljanje tijekom osnovnog i srednjeg obrazovanja. Zbog toga sam sina morala ispisati iz srednje škole. Arifa je napomenula da obitelj i dalje doživljava traumu, napomenuvši da djeca često svjedoče očevim epileptičkim napadima te joj pružaju značajnu podršku u skrbi.
