Iako već četiri decenije prisutna na javnoj sceni, Zorica Marković navodno ne može da podnese nadobudnost određenih koleginica. Međutim, jedna od retkih osoba s kojima se Zorica druži je Vesna Zmijanac. Dok prema Vesni gaji lepo mišljenje, Zorica Marković ranije nije štedela reči hvale za Lepu Brenu.
Vesna Zmijanac je posebnom prilikom izjavila da Brena posjeduje osobine zanosne izvođačice, dok se ona sama identificira kao pjevačica, umjetnica. Brenin repertoar sastoji se od milozvučnih melodija za mlađu publiku, dok je Vesna poznata po svojoj sposobnosti interpretacije zamršenih skladbi. Zorica se složila s Vesninom ocjenom.
- Vesnina perspektiva me potpuno odjekuje; Nemam što dodati ni oduzeti. Nedvojbeno je da se Lepoj Breni ne može poreći popularnost i sposobnost punjenja stadiona. No, slažem se s Vesninim stavom o repertoaru. To mišljenje dijeli i Zorica, koja je karijeru započela u isto vrijeme kada i Brena, ali s njom nikada nije imala blizak odnos. U ranoj fazi vlastite karijere često sam se uspoređivao s Brenom zbog naše fizičke sličnosti u izgledu, visini i nogama. Iako je Brena iza sebe imala predan tim koji je potaknuo njezin uspjeh, ja nisam težio takvom sustavu podrške.
Duboko poštujem Brenina postignuća, ali naši stavovi su različiti. Brenu sam uvijek doživljavao kao talent u nastajanju. Ona se dosljedno okruživala određenim osobama, poput Sanje Đorđević, koja se bavila veseljem i veseljem, dok sam ja ostajao odvojen od tog društvenog kruga. Moja težnja nikad nije bila vođena željom za popularnošću.
Zorica je izrazila svoju frustraciju zbog ekstravagantnog isticanja bogatstva i druženja u koja se upuštaju njezini kolege. Dok svi drugi uživaju odlaziti jedni drugima na velika slavlja i sklapati prijateljstva, Zoricu to opterećuje. Ne zanimaju je materijalna dobra ili lažni glamur, jer cijeni ono što već ima. Zorica smatra da na kraju svi završimo isto, bez obzira na bogatstvo i status.
- Kritizira trenutni trend posjedovanja više stanova u Beogradu, postavljajući pitanje zašto bi se trebala hvaliti vlastitim posjedom. Zorica ističe da je lako onima čiji muževi imaju novac, ali ona vjeruje da treba sama zaraditi svoje bogatstvo, a ne da se oslanja na druge. Također se žali što je život u Beogradu na rivi postao statusni simbol, što implicira da se oni koji tamo ne žive smatraju beznačajnima.
Razlog zbog kojeg nismo uspjeli ostvariti bilo kakvu vezu, unatoč istom zanimanju, svodi se na naše stavove. Iako nismo svi uspjeli privući publiku veličine stadiona, uspjeli smo napuniti brojne dvorane. Sve je to samo prolazni trend, lišen ikakve stvarne suštine. Upravo zato iznimno se divim osobama poput Vesne Zmijanac, Zlate Petrović i Vere Matović, koje su do uspjeha dolazile vlastitim radom i zalaganjem, zaključila je Zorica.
BONUS TEKST:
Život je neprekidna reka promena. Od trenutka kada dođemo na ovaj svet, pa sve do poslednjeg daha, suočavamo se sa konstantnim promenama. Iako se nekima od nas čini da se život odvija linearno, u stvarnosti on je složena mreža događaja, iskustava i transformacija koje nas oblikuju i definišu.
Promene su sastavni deo našeg života, bez obzira da li su dobre ili loše, izazovne ili očekivane. One nas teraju da rastemo, da se prilagođavamo i da evoluiramo kao individue. Kroz promene, učimo nove lekcije, stičemo mudrost i razvijamo otpornost.
Često se plašimo promena jer donose neizvesnost i narušavaju našu rutinu. Ali isto tako, promene su prilika za novo iskustvo, za oslobađanje od starih obrazaca i za ostvarenje naših snova. One nas podsećaju da je život dinamičan i da se ništa ne može uzeti zdravo za gotovo.
Ponekad se promene dešavaju iznenada i neočekivano, kao udarac munje koji nas tresne iz naše uobičajene sigurnosti. U tim trenucima, možemo se osećati izgubljeno ili preplavljeno, ali upravo tada imamo priliku da pokažemo svoju snagu i prilagodljivost.
Drugi put, promene dolaze postepeno, kao tihi povetarac koji polako menja pravac našeg života. Možda ne primetimo promene na početku, ali kada se osvrnemo unazad, shvatamo koliko smo daleko stigli.
Na kraju, važno je da naučimo da prihvatimo promene kao neizbežan deo života. Umesto da se borimo protiv njih ili da se plašimo nepoznatog, treba da ih prihvatimo otvorenog uma i srcem punim hrabrosti. Samo tada možemo zaista iskoristiti sve što promene imaju da ponude i postići svoj puni potencijal.
Kroz sve promene koje prolazimo, važno je zapamtiti da smo mi ti koji im dajemo značenje. Možemo birati da ih vidimo kao prepreke ili kao prilike za rast i razvoj. Izbor je na nama, i upravo u tome leži moć promena – da nas inspirišu, motivišu i transformišu.
