Neki će pojedinci u južnoj regiji tvrditi da nijedno drugo vrijeme nije bilo tako idilično i spokojno kao doba komunizma. Ipak, postoje prepreke koje nas koče u napredovanju i onemogućuju nam da istinski živimo u današnjem društvu.
Jedna od primarnih navika koja nas sputava je spremanje plastičnih vrećica u druge vrećice. Poznate po svom štetnom utjecaju na okoliš, plastične vrećice izvor su onečišćenja koje može biti štetno i za naš planet i za naše zdravlje. Ovakvo ponašanje često se povezuje s frazama “trajat će” i “neka bude, ne daj Bože”, koje odražavaju negativan i pesimističan pogled na budućnost – kao da se stalno pripremamo za najgore. Skupljanje i gomilanje plastičnih vrećica postala je ritualna praksa koja se prenosi generacijama i često se na nju gleda kao na tradiciju. No u 21. stoljeću ta je navika izgubila na značaju jer su plastične vrećice postale prijetnja okolišu i dobrobiti ljudi. Mnoge su se zemlje odlučile za održive alternative kao što su tkanine ili papirnate vrećice za višekratnu upotrebu.
Naši prethodnici i roditelji u doba Jugoslavije često su ispraćali svoje goste ili im dočekivali frazama tipa „Nemojte nam šta zamjeriti?!“. Unatoč svojoj dobronamjernoj namjeri da pokaže gostoprimstvo i ljubaznost, ova praksa ima nekoliko temeljnih implikacija i problema koji zahtijevaju razmatranje. Prvo, izgovaranje te rečenice odaje pokroviteljski ton prema gostima koji su svojom voljom došli uživati u društvu i velikodušnosti domaćina. Stoga nema opravdanog razloga za podnošenje pritužbe. Ovaj izraz kod gosta može izazvati osjećaj nelagode i nelagode, jer sugerira da je u domaćinov stan unio nešto nepoželjno, iako to nije tako.
Korištenje ove konkretne rečenice može sugerirati da domaćin očekuje da će njegovi gosti pronaći nedostatke u njegovoj usluzi ili gostoprimstvu, što može stvoriti nelagodu i tjeskobu kod gostiju i spriječiti njihovu sposobnost da se potpuno opuste i uživaju u boravku. Štoviše, to također može narušiti samopouzdanje domaćina, jer bi mogli prerano otpustiti goste zbog brige da će njihov trud biti kritiziran. U prošlosti, za vrijeme bivše Jugoslavije, kulturološki je naglasak stavljen na očuvanje i održavanje posjeda. Odjeća koja se nosila nije odbačena, već je stručno krpana i popravljana kako bi joj se produžio životni vijek. Ova praksa nije bila samo praktična i ekonomična, već je otkrivala i osjećaj odgovornosti prema resursima i očuvanju okoliša. Ovo je samo nekoliko primjera kako nostalgija za prošlim vremenima može spriječiti napredak i prilagodbu sadašnjim izazovima. Iako je važno njegovati pozitivne aspekte prošlosti, jednako je bitno biti otvoren za promjene i prihvatiti održivije pristupe kako bismo potaknuli bolju budućnost za sebe i okoliš.
