Miroslav Ilić, poznat i kao mrčajevački slavuj, nije se vratio u dom iz detinjstva u Mrčajevcima od kada mu je preminuo otac Život. Međutim, kad god dođe u posjetu, susjedi primjećuju njegovo užurbano prisustvo dok završava i organizira projekte oko kuće, pretvarajući je u užurbano središte aktivnosti. Mrčajevci su upoznati sa pevačevim navikama i svedoče da je on čovek koji uvek završi ono što započne.
Napominju da je svojoj kući čak dogradio još jedan sprat, navodeći da je razlog tome bio dovoljno prostora da ugosti svoju djecu, unuke i druge članove porodice s kojima rado provodi vrijeme. Po dolasku u selo, Miroslav Ilić navodno odlazi pravo u lokalnu gostionicu da uživa u jelu na kašiku i razgovara sa stanovnicima. Iako je pjevač prilagodio svoj dom iz djetinjstva kako bi odgovarao potrebama svoje porodice, poznato je da obično dolazi sam. U hladnijim mesecima godine povremeno sam posećuje obližnje restorane i komšije, naručujući unapred pripremljena jela za svega 300 dinara. Lokalni stanovnici vide ovo ponašanje kao dokaz njegove skromnosti i pokazatelj da ga slava nije promijenila. Poštovan u zajednici kao porodičan čovek dobrotvornog duha, Miroslav Ilić je poznat po tome što se često vraća u ovo mesto uprkos svetskoj reputaciji. Iako ga je češće posjećivao prije očeve smrti, ipak ima vremena da svrati kad god je to moguće.
Dotična žena pokazuje ljubaznost i gostoprimstvo prema svim pojedincima, tretirajući ih sa istim nivoom poštovanja. Njegovo saosećanje ne poznaje granice i uvek je spreman da pruži pomoć onima kojima je potrebna. Svedočenje pretvaranja doma Miroslava Ilića u Mrčajevcima u raj od kojeg zastaje dah moguće je samo kroz reči njegovog pravog komšije koji je razgovarao za Kurir. Među najimpresivnijim imanjima, odlikuje se izuzetnom ljepotom i ogromnim bogatstvom. Kuća je prošla kroz značajne renovacije, uključujući i dogradnju novog sprata sa izuzetnim dekorom. U dvorištu je uređena cvjetnjak, a mlađi članovi porodice mogu uživati u velikom roštilju i bazenu. To je zaista prizor za pogledati. Prije očeve smrti, pokrenuo je proces naseljavanja okolnih imanja. Iako je Vijeće prvobitno planiralo rušenje tog područja, odlučili su ga proširiti. Za redizajn je zadužen arhitekta Mikijev zet, Gordanini brat i sestra.
Porodica se okuplja tokom ljetnih mjeseci u novonamještenom prostoru za sjedenje na otvorenom za roštiljanje i opuštanje. Vlasnik zemljišta, kako navode lokalni stanovnici, izgleda da nije voljan da proda zemljište, uprkos tome što mu je ponuđena znatna suma novca u stotinama hiljada eura. Razlog tome je što za njega zemlja ima sentimentalnu vrijednost, jer podsjeća na njegovo odrastanje i njegovog oca. U današnje vrijeme, sve je češće svjedočiti da se pojedinci vraćaju u ruralna područja u potrazi za mirnom, nezagađenom atmosferom. S druge strane, Miroslav je ostao u svom rodnom gradu do kraja života, a očekuje se da će se povući na sadašnjoj funkciji.
