Mustafu Nadarević, mnoge generacije u današnje vrijeme pamte po ulozi u hit seriji”Lud, zbunjen, normalan”. Međutim, on je prije ove serije imao jako puno uspješnih filmova i serija a koje su antologijske…
Mustafa Nadarević važio je za jednog od najomiljenijih glumaca bivše Jugoslavije, a naklonost i divljenje između njega i publike ostali su i nakon raspada bivše države, posebno kroz ulogu Izeta Fazlinovića u seriji „Lud, zbunjen, normalan. Mustafa Nadarević je svoju debitantsku ulogu dobio u prvom razredu, igrajući Crvenkapicu u školskoj predstavi. Učiteljica ga je odabrala za ovu ulogu zbog njegove duže kose i visokog glasa koji mu je davao ženstven izgled.
Po ulasku u srednju školu uključio se u amatersko kazalište “Viktor Car Emin”, transformirajući svoju strast prema glumi u duboki poziv. Godine utemeljenja i akademske aktivnosti Mustafa Nadarević rođen je 2. maja 1943. godine u Banjoj Luci, kao plod veze Mehmeda i Asje, bračnog para čiji je narativ odudarao od konvencionalnog. Njihova je romansa započela usred burnih izazova, jer su se njihove obitelji žestoko protivile njihovoj zajednici.
No, kao što to često biva s pravom ljubavi, te su se prepreke pretvorile u puteve koji su na kraju doveli do njihovog braka. Tragično, Mehmed je podlegao tuberkulozi u dobi od 28 godina, ostavljajući Asyu, udovicu s 22 godine, da se sama brine o svom malom sinu Mustafi. U svjetlu teških financijskih okolnosti, Asja je odlučila poslati Mustafu na studij u Zagreb. Unatoč kratkom jednogodišnjem boravku, to je iskustvo značajno utjecalo na njegov pogled na svijet. Nakon povratka u Bosanski Novi i završene osnovne škole preselio se kod bake i djeda u Rijeku. Mustafa je od malih nogu pokazivao izniman afinitet prema glumi.
Značajan rani pokazatelj njegovog procvata talenta dogodio se tijekom njegovog prvog razreda osnovne škole, kada je izabran da glumi Crvenkapicu u školskoj produkciji, unatoč visokom glasu i dužoj kosi od većine dječaka njegove dobi. Ova šarmantna, ali nekonvencionalna uloga označila je početak njegovog vatrenog odnosa s glumačkim zanatom. Tijekom srednjoškolskih godina njegova se strast prema umjetnosti značajno razvila. Pridružio se amaterskom pozorištu poznatom pod imenom “Viktor Car Emin”. Ono što je u početku počelo kao zabava, s vremenom se razvilo u karijeru koja će oblikovati njegovu egzistenciju.
Karijera na filmu i televiziji Karijera Mustafe Nadarevića je raznolika i uspješna, a svaka uloga koju je preuzeo je dokaz njegove nepokolebljive predanosti i strasti prema glumačkom zanatu. Zijahov nastup u Kusturičinom filmu “Otac na službenom putu” iz 1985. godine, uz Mikija Manojlovića i Mirjanu Karanović, pokazao je njegov izuzetan glumački talenat. Potom je glumio u zapaženim ostvarenjima kao što su “Glembajevi”, “Već viđeno”, “Gluvi barut”, “Kuduz”, “Puška za spavljivanje”, “Ničija zemlja”, “Praznik u Sarajevu” i brojnim drugim. Nakon smrti moje majke, okrenuo sam se kazalištu kako bih preuzeo ulogu.
Ovaj pristup donekle mi je olakšao. Služi kao sredstvo izbjegavanja stvarnosti i uranjanja u narativ koji je drugačiji od mojega, čime se smanjuje bol. Izuzetna gluma, u svojoj biti, može se promatrati kao posljednji korak prema stanju nalik shizofreniji. Čovjek se mora u potpunosti posvetiti zanatu dok istovremeno održava mentalnu dobrobit. Mustafa je sklopio tri braka tijekom svog života, a svaki brak je imao svoju posebnu priču. Njegov prvi brak bio je s Jasnom, s kojom ima kćer Nađu, koja je danas povjesničarka umjetnosti. Nakon osam zajedničkih godina, par se razišao, ali su nastavili održavati vezu preko kćeri.
Snezhana je bila njegova druga supruga, s kojom je dobio dvoje djece: sina Asha, koji je bio uspješan kao sportaš, i kćer Nanu, koja se trenutno bavi marketingom i radi kao menadžerica za odnose s javnošću za ugledni američki kozmetički brend. 25. travnja 2012. godine ušao je u treći brak s Slavicom Radović, vještom kostimografkinjom i scenografkinjom. Nažalost, njihova je romansa bila prolazna. Nakon desetogodišnje hrabre borbe sa zloćudnim tumorom, Slavica je podlegla bolesti 7. lipnja 2012. u Ljubljani. Navodi da je, iako ga je odgajala baka po majci, bio prisiljen baviti se vjeronaukom koji ga nije zanimao.
Po dolasku kod bake u Bosanski Novi, ona je inzistirala da navečer “učim”, što je uključivalo i molitvu Bogu. Kao dijete, bila sam umorna od igranja s drugom djecom i trčanja uokolo po cijele dane; Čeznula sam samo za mogućnošću da legnem i spavam, no baka to nije shvaćala i ustrajala je u svojim zahtjevima. Vjerujem u nužnost vjere, iako se identificiram kao agnostik, a ne kao ateist. Nasuprot tome, moja me druga baka nikada nije tjerala da idem u crkvu; međutim, kod nje smo slavili Božić i Uskrs, unatoč tome što je njen suprug, moj djed, bio musliman. Prihvatili smo sve tradicije.
Gajio sam prijateljstva među različitim vjerama i nikada mi nije palo na pamet da gajim mržnju prema nekome zbog različitih uvjerenja. Da mi se pruži prilika, ne bih se odlučio roditi kao Mustafa; međutim, to je moja realnost i ja sam je prihvatio. Aspekte mog odgoja koje sam smatrao neprivlačnima, odlučio sam odbaciti, dok sam prihvatio one elemente koje sam cijenio, prakticirajući ih zajedno s onima u svojoj zajednici. Čovjek tijekom svog života nastavlja živjeti, uči i sazrijeva, ali na kraju netko može otići s ovog svijeta i bez cjelovitog obrazovanja.
