U današnjem članku vam pišemo na temu Svetih Kozme i Damjana, poznatih u narodu kao Sveti Vrači. Riječ je o dvojici braće koje vjernici doživljavaju kao ljekare nebeskog porijekla, ljude koji su život posvetili liječenju i dobroti.
Srpska pravoslavna crkva sutra obilježava njihov dan, koji, iako nije ispisan crvenim slovom, zauzima posebno mjesto u životima mnogih porodica. Praznik se slavi širom zemlje, a naročito među onima koji rade u zdravstvu. Kozma i Damjan smatraju se zaštitnicima ljekarske profesije, pa se u bolnicama i ambulantama ovaj dan često obilježava s posebnim poštovanjem i toplinom.
Prema hrišćanskom predanju, ova sveta braća još od rane mladosti posjedovala su dar liječenja. Umjesto da tu sposobnost pretvore u izvor zarade, odlučili su da je koriste sasvim nesebično. Njihova praksa bila je jednostavna i čista: liječiti sve koji dođu, bez obzira na to ko su, odakle su i kojoj vjeri pripadaju. U narodu su zato dobili naziv Bezsrebrenici, jer nikada nisu uzimali novac za liječenje. Sve su radili iz ljubavi prema čovjeku i iz duboke poslušnosti Bogu.
- Jedini uslov koji su postavljali svojim pacijentima bio je da se Božje ime ne izgovara s nepoštovanjem. Nisu tražili da bolesnik promijeni vjeru niti da prihvati njihove običaje — samo da se sveta imena ne koriste olako. Ta jednostavnost podsjeća na njihovu skromnu prirodu i duboku duhovnost.
U mnogim krajevima ovaj dan se smatra osobito povoljnim za molitve za zdravlje. Ljudi se obraćaju Svetim Vračima sa nadom da će im pomoći da ozdrave ili ojačaju. Mnogi se zavjetuju da će čuvati ovaj dan ako im se molitve usliše, pa ne čudi što se pred ikonama često može vidjeti iskrena zahvalnost i suze koje govore više od riječi. Ovaj praznik je za mnoge simbol borbe protiv bolesti i vjerovanja da je čovjek uvijek pod božanskom zaštitom.
Hramovi posvećeni Svetim Kozmi i Damjanu mogu se pronaći širom zemlje. Na Zlataru, u Beogradu, u Kikindi, Futogu, u blizini Niške Banje i na mnogim drugim mjestima nalaze se crkve i manastiri koji nose njihovo ime. Posebno se ističe Zočiste manastir na Kosovu i Metohiji, koji se u pisanim izvorima pominje još početkom XIV vijeka. Taj manastir za mnoge je mjesto na kojem se čuda događaju tiho, u molitvi i predanosti.
Na ikonama i freskama Sveti Kozma i Damjan prikazani su u starinskoj odjeći, često sa kovčežićima u kojima su nosili lijekove. Ti mali sanduci postali su simbol njihove misije — skromne, tihe, ali duboko ljekovite. Jedna od najpoznatijih fresaka koja prikazuje njihova lica nalazi se u Pećkoj patrijaršiji, iznad sarkofaga arhiepiskopa Danila Drugog. Mnogi vjernici, prolazeći pored te freske, zastanu da se pomole, osjećajući posebnu blizinu ovih svetitelja.
U narodnim običajima postoji vjerovanje da ovaj dan donosi poseban blagoslov zdravlju. Ljudi vjeruju da Sveti Vrači čuvaju od bolesti tokom cijele godine i da pružaju snagu onima koji se bore sa fizičkim ili duševnim tegobama. Zato se na ovaj praznik često savjetuje da se izbjegavaju teški poslovi, naročito oni koji se obavljaju visoko iznad tla. Starije generacije vjeruju da bi takav rad mogao privući nesreću, pa se mnogi trude da dan provedu mirnije nego inače.
- Takođe postoji uvjerenje da se na njihov dan ne izlazi iz kuće bez potrebe. Praznik se vezuje i za zaštitu od groma, pa se vjeruje da oni koji poštuju Svetog Kozmu i Damjana uživaju posebnu nebesku zaštitu u vrijeme oluja. Iako savremeni čovjek mnoge običaje doživljava samo kao lijepu tradiciju, u mnogim domovima ovi rituali i dalje imaju dubok emocionalni značaj.
Kao ljekari koji su cijeli život proveli liječeći druge, Kozma i Damjan u narodnoj svijesti ostali su simboli čiste humanosti. Njihova priča budi osjećaje poštovanja, divljenja i zahvalnosti. Oni predstavljaju ideal dobrote koja se daje bez ikakvog interesa, dobrote koja ne traži nagradu i ne broji žrtve. U vremenu u kojem je teško ostati skroman, njihova priča podsjeća da najveće bogatstvo nije u onome što čovjek uzme, već u onome što nesebično pokloni.
Zato se i danas, vjekovima nakon njihovog života, praznik Svetih Vrača dočekuje s toplinom. Ljudi se okupljaju, pale svijeće, mole za zdravlje i sjećaju se da je briga o drugima jedna od najvrednijih osobina koju čovjek može nositi. Njihov primjer ostaje živ, prenoseći se kroz priče, običaje i molitve.
Sveti Kozma i Damjan, skromni ljekari iz davnih vremena, ostavili su trag koji ni vrijeme nije izbrisalo. Njihov dan podstiče na zahvalnost, vraća vjeru u ljudsku dobrotu i podsjeća da, čak i kada se čini da je svijet težak, uvijek postoji mjesto za igru svjetlosti i ljubavi. Njihova nas ostavština uči da je pomoći drugome najveći dar koji se može ponuditi, a prisjećanje na njih postaje način da se i sami približimo toj dobroti
