Na današnji dan Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici obilježavaju velike (zimske) zadušnice, posebnu prigodu posvećenu odavanju počasti upokojenim. Na grobljima u cijeloj regiji, od ranih jutarnjih sati izlazi se sa hranom, i svijećama, te se obilaze svoji najmiliji. Ovaj dan se definitivno ne treba propustiti bez obzira na sve. Običaj je da vjernici posjećuju crkvena bogoslužja, posjećuju grobove, uređuju ih, kite cvijećem te u znak sjećanja prinose vino i pale svijeće.
Pripreme za početak svete korizme proglašavaju se tijekom zimskih zadušnica. Te se komemoracije održavaju u četiri navrata tijekom godine, a redovito se održavaju subotom. Zimsku službu prate još tri: ljetna 22. lipnja, Miholjska 5. listopada i Mitrovska jesenska 2. studenog.
Svaki parastos u Beogradu potakne pojačanje određenih linija gradskog prijevoza. Ove godine parastosi će se održati u srpskim krajevima na Kosovu i Metohiji, privlačeći Srbe sa Kosova i raseljene pojedince. Ti će pojedinci također obilaziti groblja od kojih su mnoga zapuštena, sa srušenim i oštećenim spomenicima.
Za one koji zbog udaljenosti nisu u mogućnosti posjetiti groblja, alternativa je posjetiti najbližu crkvu i tamo zapaliti svijeću. U Srbiji i širom svijeta crkve SPC održavaju parastose na kojima se služe sveta liturgija i parastos, a sveštenik prelijeva vinom žito. Nakon bogoslužja odlazimo na groblje kako bismo zapalili svijeće, a svećenik vodi obred kađenja grobova. Prilikom zadušnica na groblje i u crkvu nosi se kuhano žito, zvano kolivo. Ovo služi kao podsjetnik na Kristov nauk, naglašavajući da zrno donosi plod samo žrtvom i to ne u tami zemlje, nego u svjetlu Sunca. Prelijevanje žita crnim vinom simbolizira Božje milosrdno liječenje rana grijeha.
Na kraju, svijeća predstavlja rasvjetljujuće Kristovo svjetlo, služeći kao podsjetnik na to kako Isus Krist prosvjetljuje duše preminulih. Na Dan sjećanja uobičajeno je fokusirati se na dobrotvorna davanja, posebno prema onima kojima je potrebno. Zbog toga je važno svakom prosjaku na kojeg naiđemo dati milostinju, kao i podijeliti dio vlastite hrane. Osim toga, valja napomenuti da Ruska pravoslavna crkva smatra da treba čestitati ženama koje slave 8. mart, što je rekao protojerej Maksim Pervozvanski, duhovnik hrama Četrdeset mučenika Sevastijskih u Spaskoj slobodi u Moskvi.
Osmi mart je prikladna prilika da se čestita ženama koje slave i obilježavaju ovaj dan. Po mom mišljenju, važno je odati priznanje i čestitati pojedincima svaki praznik koji slave. U znak dobre volje, pravoslavni kršćani mogu muslimanima čestitati Kurban bajram, i obrnuto, pravoslavni muslimani mogu kršćanima čestitati Uskrs. Stavovi Crkve prema 8. ožujku variraju od negativnih do izrazito pozitivnih, a za svako stajalište ima zagovornika i među svećenstvom i među stanovništvom, navodi Pervozvanski.
Prema riječima svećenika, Ruska pravoslavna crkva formalno ne priznaje 8. ožujka kao službeni blagdan. Za razliku od drugih građanskih praznika kao što su Nova godina, 9. svibnja i 1. rujna, ne postoji takva molitva.
Svećenik stav crkve pripisuje revolucionarnim korijenima blagdana. Sjećanja na Klaru Zetkin, Rosu Luxemburg i prve ženske demonstracije još uvijek su u mislima nekih ljudi zbog kojih 8. ožujka gledaju s prijezirom. Od sovjetskih vremena prevladavalo je uvjerenje da obilježavanje ovog dana podrazumijeva oslobađanje od tradicionalnih ženskih uloga i odgovornosti. Ti pojedinci odlučuju ignorirati praznik i obeshrabriti druge da čestitaju, kako objašnjava Pervozvanski.
Svećenik tvrdi da se većina vjernika ne prisjeća revolucionarne povijesti i 8. ožujka smatra isključivo svjetovnim praznikom, lišenim bilo kakvog vjerskog ili duhovnog značaja.
Protojerej je napomenuo da pripada posebnoj skupini vjernika, u koje spadam i ja, koji nastoje blagdanu dati duhovno značenje. Naime, zalažemo se za priznanje i sjećanje na sve čestite i pravedne žene na ovaj dan. To bi osiguralo da svaka žena ima određen dan za slavlje svog imena i poštovanje svojih doprinosa.
Osim toga, Pervozvanski je dao objašnjenje da crkva slijedi običajnu tradiciju posvete.
Kako bi se eliminirala revolucionarna priroda blagdana i osiguralo da on ne bude samo “dobar dan” za neke, već da ima i duhovno značenje, nužno je uspostaviti dan sjećanja na sve svete pravednice 8. ožujka. Ova ideja je naglašena od strane svećenika, jer nedavna polemika oko primjedbi učiteljice Lele o daru za Osmi mart i dalje izaziva rasprave u Srbiji.
