Reditelj Lordan Zafranović, poznat po filmovima poput “Okupacija u 26 slika”, “Pad Italije”, “Muke po Mati” i “Krv i pepeo Jasenovca”, trenutno je posvećen montaži svog najnovijeg ostvarenja pod nazivom “Djeca Kozare”. Ovaj film fokusira se na događaje vezane za logor Jasenovac, istražujući i osvetljavajući tešku istoriju ovog perioda.
Pre dva dana, na FEST-u, poznati reditelj Lordan Zafranović održao je master klas u kojem je publiku provukao kroz niz tema koje su centralne za njegov rad i filozofiju, ističući način snimanja, tematiku zla kojoj se posvetio kroz svoj opus, težak položaj reditelja tokom političkih previranja, kao i aktuelne odnose u regionu.
Zafranović je otvorio diskusiju osvrtom na svoj odnos prema filmu kao sredstvu izražavanja i istraživanja. Istakao je da je film za njega postao prijatelj i alat za ispitivanje stvarnosti, dajući odgovore na pitanja koja ga interesuju. Kroz kameru, istražuje i pokušava da shvati složene aspekte ljudske egzistencije. Svestan je da umetnici, poput vojske, moraju biti u stalnom stanju pripravnosti, spremni da se suoče sa svim izazovima koje nosi proces stvaranja filma.
Posebno je istaknuta tema Jasenovca, koja je odavno prisutna u Zafranovićevom radu. Godinama je čekao priliku da se posveti ovom delikatnom istorijskom događaju, a sada je prikupio značajan materijal za film “Djeca Kozare”, koji je dobio naziv po istoimenoj knjizi. Taj film predstavlja ogromnu odgovornost, kako prema žrtvama, tako i prema celokupnom društvu. Kroz njega, Zafranović želi da istraži dublje slojeve zla i mehanizme koji ga pokreću u ljudima.
Reditelj je podelio svoje emotivno iskustvo posete Jasenovcu, naglašavajući da je bio potpuno nesvestan razmera zla koje se tamo dogodilo sve do momenta kada je lično kročio na tlo logora. Osećaj neizmernog bola i tuge pratio ga je nakon te posete, podstičući ga da se posveti istraživanju i prikazivanju te strašne istorijske istine kroz umetnost filma.
Zafranović je istakao da je tema Jasenovca i dalje živa i relevantna, te da je i danas opterećuje, što se reflektuje i na njegov lični život. Svesno se odrekao političke pripadnosti i nacionalne sigurnosti kako bi istražio istinu o Jasenovcu, što mu je donelo mnoge izazove i probleme. Ipak, smatra da je to bila neophodna žrtva kako bi istina ugledala svetlost dana.
U diskusiji o filmu “Djeca Kozare”, istaknuta je i važnost dijaloga između likova, posebno u savremenom kontekstu. Zafranović želi da prikaže kako se zlo postepeno razvija u ljudima, istražujući motive i okolnosti koje ga pokreću. Kroz film, pokušava da osvetli tamne strane ljudske psihe i da upozori na opasnost koja može da proistekne iz običnih ljudi u ekstremnim okolnostima.
Njegova poruka je jasna – film je alat koji koristi kako bi osvetlio tamne strane ljudske prirode i istražio mehanizme koji pokreću zlo. Kroz umetnost, Zafranović želi da podstakne publiku na razmišljanje o prošlosti i sadašnjosti, te da doprinese izgradnji boljeg i humanijeg društva. Smatra da je njegova dužnost kao umetnika da govori istinu, bez obzira na teškoće i prepreke koje može da sretne.
Na kraju, Zafranović je istakao da mu je film “Djeca Kozare” poslednji veliki projekat, jer smatra da ne postoji tema koja je veća od Jasenovca. Smatra da će ovaj film ostaviti dubok i trajan utisak, pružajući nove uvide i podstičući na dublje promišljanje o ljudskoj prirodi i društvenim procesima koji oblikuju naš svet.
