Mehmed Meša Selimović rođen je 26. aprila 1910. godine u Tuzli u uglednoj bosanskohercegovačkoj obitelji. Osnovno i srednje obrazovanje završio je u rodnom gradu. Jedan je od najpoznatijih jugoslavenskih pisaca, a njegova su djela postala bezvremenska.
Selimović je sam otkrio da je potomak srpske obitelji Vujović, diplomirao je na beogradskoj Filozofskoj akademiji, a prije Drugog svjetskog rata bio je profesor na gimnaziji u rodnoj Tuzli. Progonjen od bosanskih komunista preselio se u Beograd i tu ostao do smrti. Imao je 72 godine kada je mirno zaspao gledajući na televiziji finalnu nogometnu utakmicu Svjetskog prvenstva.
Pokopan je u Aleji zaslužnih građana, a nakon njegove smrti službene vlasti SR BiH su tražile da se Mešini posmrtni ostaci prenesu u Sarajevo i tamo pokopaju, ali to se nikada nije dogodilo. Jednom je u Kutku za knjigu u Zagrebu organizator postavio Meši Selimoviću pitanje za koje se očekivalo da će izazvati neku vrstu provokacije Meše – Mehmete Selimoviću, zašto se osjećaš Ličiš li na Srbina? Odgovorio je smireno, bez razmišljanja, ostavljajući cijelu dvoranu u tišini – “Do 1941. osjećao sam se Srbinom, ali se nisam pitao zašto. Od 1941. znao sam zašto sam takav.” Selimović je 1976. testamentu Srpskoj akademiji nauka i umetnosti napisao:
– Potječem iz muslimanske obitelji i po nacionalnosti sam Srbin. Ja pripadam srpskoj književnosti, a bosanskohercegovačko književno stvaralaštvo također posmatram samo kao autohtono književno središte, a ne kao posebnu književnost srpskohrvatskog književnog jezika.
Napisao je i kako podjednako poštuje svoje porijeklo i svoju odlučnost, jer ga veže sve ono što je odredilo njegovu osobnost i djelo.
