Ovoga puta pop pjevačica Ana Kokić napravila je rijetku iznimku progovorivši o svom privatnom životu, što rijetko čini u medijima.
Osvrćući se na vrijeme nakon rastanka od bivšeg vaterpolista Nikole Rađena, Ana je hrabro zaronila u svoje najskrovitije misli i emocije. Teme o kojima se radi su nevjerojatno delikatne, ali najveći prioritet je očuvanje dobrobiti uključene djece. Bitno je zapamtiti da djeca ne snose nikakvu odgovornost i nisu tražila okolnosti koje su se odvijale. Ana je istaknula nužnost očuvanja njihove nevinosti i osiguravanja zaštite od samog početka.
Osim toga, Kokić se osvrnula na nasljednice i iznijela svoja saznanja o svom pristupu njihovom odgoju. Odgajajući svoju djecu, očekujem da budu akademski uspješni, da održavaju discipliniran režim treninga i da održavaju čistoću u našem domu. Ova tri aspekta, po mom mišljenju, imaju veliku važnost jer pridonose njegovanju kulture i obrazovanja, što će se pokazati neprocjenjivim u njihovim budućim nastojanjima. Adolescencija je delikatna faza razvoja i ključno je pružiti razumijevanje i podršku tijekom tog razdoblja. Naš uspjeh leži u zajedničkom radu, a ne jedni protiv drugih. Moja djeca aktivno sudjeluju u mom radu, nudeći svoje uvide i mišljenja, bilo da podržavaju nešto što je moderno ili savjetuju protiv toga. Sretan sam što imam dvoje pronicljivih kritičara tinejdžera koji se osjećaju i bitnima i značajnima. Osim toga, Ana je s medijima progovorila i o svom odnosu.
Od samog početka održavam pozitivan odnos s medijima, uvijek na prvom mjestu suradnja i korektnost. Bilo je slučajeva u kojima nisam bio spreman razgovarati o osjetljivim i izazovnim temama, a mediji su poštovali moje granice. Svi smo doživjeli uspone i padove, trenutke razočaranja i radosti. Upravo te teške situacije oblikuju nas i grade našu otpornost za budućnost. Ana, iskreno za “Informer”.
Skrećemo vam pozornost da je Nikola Rađen nedavno razgovarao o svom braku s Anom i njihovom djecom, Ninom i Teom, istaknuvši njihovu zajedničku predanost usmjeravanju svojih kćeri prema pozitivnoj budućnosti.
Uz sve zlatne medalje, ove dvije medalje zauzimaju posebno mjesto u mom srcu. Oni su moja najcjenjenija postignuća i svaki put kad uspiju, ispuni me neodoljiv osjećaj radosti. Živo se sjećam trenutka od prošle godine sa svojom mlađom kćeri. Doputovali smo u Valjevo bodriti njen tim, a oni su ostvarili još jednu pobjedu. Bila je prepoznata kao najbolja tehnička igračica, pokazujući svoj talent u odbojci. Bio je to trenutak koji me dirnuo do suza od sreće, što se za mene rijetko događalo.
Navala emocija i moja uloga ponosnog oca bili su jednostavno nekontrolirani. Nisam mogao ne osjetiti neizmjeran osjećaj ponosa. I Nina i Tea nastavljaju briljirati u svojim odbojkaškim karijerama i to me jako veseli. Kad je došlo do donošenja odluke, bio sam prisutan s razmišljanjem da što god odaberete, djeco, dobit ćete moju najveću podršku. Isto se osjeća i Ana. Drago mi je da su se uživjeli u to jer djeci je bitno da imaju hobi, au njihovoj dobi sport bi trebao biti sastavni dio odgoja. Nikola je to mišljenje iznio novinarima.
