Dragana Mirković je prvi put otvoreno govorila o razvodu od Tonija nakon što je objavljeno da je njihov brak završen. Pevačica je u martu potvrdila da je brak između nje i austrijskog biznismena okončan.

  • Sredinom ožujka iznio sam svoje misli bez suzdržavanja. Međutim, od tog trenutka nadalje tišina me izjedala i suzdržao sam se od bilo kakvih daljnjih radnji. Nije bilo potrebe za tim. Prihvatio sam iščekivanje da krenem na nekonvencionalno spisateljsko putovanje, popraćeno osebujnim naslovima. Jednostavno, tako se stvari odvijaju, kako je Dragana rekla.Prema njezinom iskazu, od najveće su joj važnosti djeca koju je dobila u braku, sin Marko i kći Manuela.

    Šutnjom sam nenamjerno izvršio određenu razinu utjecaja. To nije bio namjeran čin, već odraz mog karaktera. Čini se da su drugi primijetili moju odvojenost od priče, prepoznajući da je moj primarni fokus isključivo na brizi za moju djecu.Kao što je spomenuto u mojoj prethodnoj izjavi, moja nepokolebljiva lojalnost leži na mojoj obitelji, jer marljivo brinem o njihovim potrebama i cijenim finije stvari u životu.

    Biti u publici donosi mi veliku radost, jer sam inherentno osoba preplavljena ljubavlju koja se ne može poljuljati ili promijeniti. Čak i kad bi se drugi loše odnosili prema meni, moja ljubav prema čovječanstvu nikada se neće pokolebati i nikada neću podleći gorčini. Umjesto toga, moj kapacitet za ljubav samo će rasti, kako strastveno naglašava pjevačica.

Uvijek je zadovoljstvo dobiti nešto od njih. Iako više nisu djeca, i dalje ih tako zovem (smijeh). Izrasli su u izvanredne, brižne odrasle osobe koje su inteligentne i dobro prilagođene. Nevjerojatno sam zahvalan na njihovoj nepokolebljivoj podršci i neizmjernoj ljubavi. Moram priznati, jako sam ponosan na činjenicu da jako cijene svoju majku. To je za mene kao roditelja najveće postignuće i nisam mogao tražiti ništa više. Pjevačica to s oduševljenjem ističe.

Mediji su se raspisali o Marku, Draganinom sinu, koji je preuzeo ulogu voditelja showa i aktivno pomaže majci.Dragana je spomenula da iako je dokumentirano, nije točno. Unatoč tome što je upisao sveučilište povezano s menadžmentom, rado mi pruža znatnu pomoć. On preuzima inicijativu da zabilježi važne detalje kako bi bio siguran da ih ja ne previdim.

BONUS TEKST:

Sedam svetskih čuda: Istorija i Značaj
Uvod
Sedam svetskih čuda predstavlja niz spomenika i građevina koje su stari Grci smatrali vrhunskim dostignućima ljudske veštine i genijalnosti. Ova lista je kroz vekove inspirisala mnoge i ostavila dubok trag u svetskoj istoriji i kulturi. U tekstu koji sledi, detaljno ćemo istražiti svako od ovih čuda, njihovu istoriju, značaj i uticaj na buduće generacije.

Velika piramida u Gizi
Velika piramida u Gizi je jedino od sedam svetskih čuda koje je preživelo do danas. Izgrađena oko 2560. godine pre nove ere, ova monumentalna građevina služila je kao grobnica faraona Keopsa. Pored svoje neverovatne veličine, piramida je fascinantna i zbog svoje precizne konstrukcije i inženjerske složenosti. Sa visinom od 146,6 metara, bila je najviša građevina na svetu više od 3.800 godina. Pored toga, unutrašnji tuneli i komore svedoče o naprednoj tehničkoj veštini drevnih Egipćana.

Viseći vrtovi Vavilona
Viseći vrtovi Vavilona su legendarni vrtovi za koje se veruje da su izgrađeni u starom Vavilonu, blizu današnjeg Bagdada u Iraku. Prema legendi, vrtove je sagradio kralj Nabukodonosor II za svoju ženu Amitis, koja je čeznula za zelenilom svoje rodne Medije. Iako nije sačuvan nijedan materijalni dokaz o postojanju ovih vrtova, mnogi drevni pisci, uključujući Herodota i Strabona, opisivali su ih kao spektakularne terasaste vrtove s bogatom vegetacijom i složenim sistemima za navodnjavanje. Viseći vrtovi ostaju simbol ljudske želje za stvaranjem rajskih oaza u surovim pustinjskim uslovima.

Zeusova statua u Olimpiji
Zeusova statua u Olimpiji, delo čuvenog vajara Fidije, bila je monumentalna statua boga Zevsa, smeštena u hramu u Olimpiji. Izgrađena oko 435. godine pre nove ere, statua je bila visoka oko 12 metara i napravljena od drveta, prekrivena zlatom i slonovačom. Zeus je prikazan kako sedi na prestolu, sa skiptrom u jednoj ruci i statuom Nike, boginje pobede, u drugoj. Ova statua nije samo religijski simbol već i remek-delo umetnosti i tehnike. Nažalost, statua je uništena tokom 5. ili 6. veka nove ere, verovatno u požaru.

Artemidin hram u Efesu
Artemidin hram u Efesu, poznat i kao Artemision, bio je veličanstveni hram posvećen boginji Artemidi. Izgrađen u 6. veku pre nove ere u grčkom gradu Efesu (današnja Turska), hram je bio poznat po svojoj grandioznosti i umetničkim detaljima. Hram je imao preko 100 mermernih stubova, svaki visok oko 18 metara, a unutrašnjost je bila ukrašena mnogobrojnim skulpturama i reljefima. Hram je uništen u požaru koji je podmetnuo Herostrat 356. godine pre nove ere, ali je kasnije obnovljen. Nažalost, hram je ponovo uništen u 3. veku nove ere, a danas postoje samo ruševine koje svedoče o njegovoj nekadašnjoj veličini.

Mauzolej u Halikarnasu
Mauzolej u Halikarnasu bio je grobnica izgrađena za kralja Mauzola od Karije, smeštena u današnjem Bodrumu u Turskoj. Izgrađen u 4. veku pre nove ere, mauzolej je bio visok oko 45 metara i bogato ukrašen skulpturama koje su izradili najpoznatiji vajari tog doba. Mauzolej je bio toliko impresivan da je ime “mauzolej” postalo sinonim za monumentalne grobnice. Iako je mauzolej uništen tokom srednjeg veka usled zemljotresa, njegovi ostaci su inspirisali mnoge kasnije građevine, uključujući Taj Mahal u Indiji.

Kolos sa Roda
Kolos sa Roda bio je ogroman bronzani kip boga Heliosa, smešten na ulazu u luku grada Roda na istoimenom grčkom ostrvu. Izgrađen oko 280. godine pre nove ere, statua je bila visoka oko 33 metra i stajala je na mermernom postolju. Kolos je bio simbol moći i bogatstva grada Roda. Nažalost, statua je stajala samo 56 godina pre nego što je srušena u zemljotresu. Iako nije obnovljen, Kolos sa Roda ostao je jedan od najpoznatijih simbola antičkog sveta.

Aleksandrijski svetionik
Aleksandrijski svetionik, poznat i kao Faros, bio je svetionik smešten na ostrvu Farosu blizu Aleksandrije u Egiptu. Izgrađen u 3. veku pre nove ere za vreme vladavine Ptolomeja II, svetionik je bio visok između 100 i 130 metara i smatra se jednim od najviših građevina antičkog sveta. Svetionik je služio kao orijentir za mornare i simbol moći Aleksandrije, jednog od najvažnijih gradova tog vremena. Faros je pretrpeo oštećenja tokom nekoliko zemljotresa, a konačno je srušen u 14. veku. Ipak, njegov značaj i uticaj ostaju neosporni.

Značaj Sedam Svetskih Čuda
Sedam svetskih čuda predstavljaju vrhunska dostignuća ljudske kreativnosti, inženjerstva i umetnosti. Ova čuda nisu samo monumentalne građevine već i simboli kulturnog i civilizacijskog napretka svojih epoha. Svako od njih nosi sa sobom priču o ljudskoj sposobnosti da prevaziđe prirodne prepreke, stvori veličanstvene strukture i ostavi trajno nasleđe.

Savremena Lista Sedam Svetskih Čuda
Zbog nestanka većine originalnih svetskih čuda, formirana je nova lista sedam svetskih čuda modernog sveta. Ova lista uključuje monumentalne građevine koje su prepoznate zbog svoje arhitektonske vrednosti i kulturnog značaja:

Kineski zid – Izgrađen radi zaštite Kine od nomadskih plemena sa severa.
Petra – Drevan grad isklesan u steni u današnjoj Jordanskoj pustinji.
Kolos iz Rija – Ogroman kip Isusa Hrista u Riju de Žaneiru, Brazil.
Machu Picchu – Stari grad Inka smešten visoko u Andama u Peruu.
Chichen Itza – Grad Maja na Jukatanu u Meksiku.
Rim Koloseum – Veliki amfiteatar u Rimu, Italija, simbol antičkog Rima.
Taj Mahal – Prelepi mauzolej izgrađen u Agri, Indija, kao simbol večne ljubavi.
Ova nova lista čini savremeni pandan originalnoj listi svetskih čuda, čuvajući ideju o izuzetnim dostignućima ljudske civilizacije.

Zaključak
Sedam svetskih čuda, bilo drevnih ili savremenih, predstavljaju svedočanstvo o ljudskoj sposobnosti da stvori veličanstvene i trajne simbole kulture i napretka. Ova čuda inspirišu, fasciniraju i podsećaju nas na bogatstvo ljudske istorije i kreativnosti. Svako od njih nosi sa sobom priču o vremenu i ljudima koji su ga izgradili, ostavljajući neizbrisiv trag u našoj kolektivnoj svesti i kulturnom nasleđu.

 

Preporučeno