– U nastavku našeg današnjega članka govorimo o komunizmum za kojeg većina današnje generacije ne zna kao je tada bilo živjeti. Cijeli istočni blok bio je posvećen ideji komunizma, a svi su pripadali jednoj partiji, nacionalizam uopšte nije postojao, a svi su bili vjerni samo jednoj ideji. Takva je bila i Jugoslavija, a mi danas govorimo o jednoj rumunskoj heroini.
Izvanredna priča o Nadji Eleni Komaneči odvija se u skromnom komunističkom selu u Rumunjskoj tijekom 1961. godine. Odrasla u zadovoljnom i brižnom kućanstvu, uz oca, vještog mehaničara, majku, predanu domaćicu, i mlađeg brata i sestru, doživjela je radosno i napredno odrastanje. Od ranog djetinjstva, Nadja je krenula u gimnastičku odiseju, potaknuta majčinim ohrabrenjem, zapalivši životni žar za sport.
- Od trenutka kada je Nađa, sedmogodišnja djevojčica, zaokupila pozornost poznatog rumunjskog gimnastičkog trenera Bele Karolja, njezini su roditelji pristali na njegove zahtjeve. S nepokolebljivom predanošću posvetila je tri sata svaki dan svom rigoroznom režimu treninga. Dok u početku nije briljirala na natjecanjima, Nađa se uporno fokusirala na samousavršavanje, nepokolebljivo se odbijajući predati.
Rumunjska vlada prepoznala je i priznala njezinu nepokolebljivu predanost i izniman talent, što je rezultiralo pozivom da se pridruži prestižnoj državnoj školi gimnastike. Uronjena u rigoroznu obuku, posvetila je izvanrednih osam sati svaki dan usavršavanju svojih vještina u gimnaziji. Brzo se uspinjući u rangu, postala je jedna od najcjenjenijih gimnastičarki u zemlji, pridruživši se cijenjenoj ligi izvanrednih sportaša. Vrhunac njezinog uspona bio je na Olimpijskim igrama 1976. održanim u Montrealu, gdje je svoje ime upisala u anale povijesti kao prva gimnastičarka ikada koja je postigla savršeni rezultat 10. Ovaj veliki trijumf poslužio je kao prekretnica u Nađinom životu, bacivši je u središte globalne pozornosti i osiguravši joj tri željene zlatne medalje.
- S druge strane, slava nosi svoje izazove. Nakon trijumfa na Olimpijskim igrama, Nađin život krenuo je lošije. Brak njezinih roditelja raspao se, a vlada ju je iskoristila kao pijuna u svom političkom programu, orkestrirajući “Nadia Tour” kako bi kapitalizirala njezinu popularnost. Zarobljena, nadzirana i manipulirana, Nađa je postala zatočenica sustava, odsječena od svijeta i mučena samoćom.
Nađa je napravila hrabar izbor da pobjegne svojim stegama i napusti zemlju. U društvu još petero neustrašivo je plivala Dunavom, a zatim krenula na put do Austrije. Na kraju je pronašla utočište u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je dobila politički azil. Unatoč tome što je dobila slobodu, Nadja se susrela s novim nizom prepreka i poteškoća.
Nadja je utjehu pronašla u Sjedinjenim Državama, gdje je krenula na put obnove svog života. Usput je stvorila vrijedne veze s prijateljima i kolegama, od kojih je jedan bio Bart Koner, vrsni američki gimnastičar. Kako je njihovo prijateljstvo raslo, raslo je i njihovo profesionalno partnerstvo, što ih je dovelo do osnivanja uspješne škole gimnastike. Kroz ovaj pothvat, Nadja je ponovno otkrila smisao i radost u svom poslu i svojoj novopronađenoj ljubavi.
Uz poduzetništvo, Nađa je uspješno uspostavila ispunjen osobni život. Ušla je u brak s Bartom i pozdravila dolazak sina Dylana, dodavši tračak sunca u svoj životni narativ usred brojnih izazova i nedaća s kojima se suočavala.
Nađa Elena Komaneči, prava ikona našeg vremena, svjedočanstvo je nesalomljivosti ljudskog duha i nepokolebljive snage odlučnosti. Njezino nevjerojatno putovanje ne služi samo kao priča o atletskoj vještini, već i kao svjetionik nade za svakoga tko se bori s nedaćama, tražeći svoj put prema oslobođenju i radosti. Nađa utjelovljuje esenciju otpornosti, upornosti i na kraju pobjede pred životnim preprekama.
