Naime postoje stvari koje ne treba dijeliti ni sa kim ,čak ni sa svojom porodicom,treba ih čuvati vješto samo za sebe.Po nekim starim vjerovanjima planove i želje svakako ne treba dijeliti ni sa kim,sve dok ne realizuješ ih.
Postoje stvari koje, koliko god bile prisutne u našem svakodnevnom životu, nije mudro dijeliti čak ni s onima koji su nam najbliži – članovima obitelji ili bliskim prijateljima. Iako je ljudski tražiti razumijevanje i podršku, važno je znati kada je bolje zadržati određene misli za sebe. Ne radi se o tome da se nešto skriva, već o svjesnom izboru da se sačuva unutrašnji mir, izbjegnu nesporazumi i spriječe neželjene posljedice koje riječi ponekad mogu izazvati.
Jedna od takvih osjetljivih tema su problemi u vezi ili braku. Kada partner napravi nešto što nas povrijedi, instinktivno poželimo potražiti utjehu kod najbližih. Međutim, čak i kada vi oprostite, vaši najmiliji to možda neće moći. Ljubav prema vama može ih navesti da zauvijek pamte tu grešku, pa će svaki budući porodični susret nositi podsjetnik na nešto što vi želite zaboraviti. Stvari koje ste vi ostavili iza sebe, za njih mogu postati trajna sumnja i izvor napetosti. Zato je u takvim trenucima mudro potražiti stručnu pomoć, osobu koja je izvan vašeg emotivnog kruga – nekoga tko vas ne poznaje osobno i tko može pružiti objektivnu podršku. Terapeuti ne nose vašu prošlost niti vaše emocije – oni gledaju situaciju kroz prizmu razumijevanja, a ne osude.
Još jedna tema koju nije pametno dijeliti bez razmišljanja su planovi i snovi. Kada drugima govorimo o tome što želimo učiniti – promijeniti posao, preseliti se, otvoriti vlastiti biznis ili se upustiti u nešto novo – često naiđemo na nerazumijevanje. Ljudi koji nas vole ne žele nas nužno obeshrabriti, ali njihovi komentari mogu biti odraz njihovih strahova, a ne realne procjene vaših mogućnosti. To obeshrabrivanje, iako nenamjerno, može poljuljati vašu vjeru u sebe. Zato mnogi ljudi odlučuju da šute o svojim planovima dok ih ne ostvare. Na taj način štite svoju viziju, čuvaju entuzijazam i ne dozvoljavaju da ih tuđa nesigurnost zaustavi.
Kada je riječ o finansijama, to je posebno osjetljivo područje koje može izazvati niz negativnih reakcija – od zavisti, preko osjećaja krivnje, do očekivanja koje drugi mogu početi imati prema vama. Otvaranje o tome koliko zarađujete, koliko štedite ili ulažete može stvoriti nepotreban pritisak. Čak i u porodici, priče o novcu često prerastu u tiha mjerila vrijednosti i uspjeha. A sve što izgovorite može se, čak i nehotice, proturumačiti pogrešno. Zato nije čudno što mnogi ljudi biraju da o novcu govore vrlo oprezno ili nikako.
- Zadržavanje određenih informacija ne znači da ste zatvoreni ili da izbjegavate bliskost. Naprotiv, ono što se ne kaže često najviše govori o našoj zrelosti i sposobnosti da zaštitimo vlastiti svijet. Odrasla osoba zna da ne mora svima objašnjavati svaki korak ili osjećaj. Tišina ponekad govori više od stotinu riječi. Ona štiti, ne stvara dodatna očekivanja, i čuva stabilnost u odnosima.
Danas, u društvu koje nas neprestano potiče da se izražavamo, da dijelimo, da se otvaramo pred svima – sve češće se gubi granica između onoga što je intimno i onoga što je javno. Ali prava mudrost leži upravo u sposobnosti da znamo kada šutjeti, a ne samo kada govoriti. Nije svaka emocija namijenjena da bude izrečena, niti svaka misao podijeljena. Ponekad je najveći znak snage upravo to što zadržimo nešto za sebe.
Naravno, postoje trenuci kada je važno da se oslonimo na druge, podijelimo ono što nas tišti i osjetimo da nismo sami. Ali jednako je važno biti selektivan u tome kome govorimo i šta govorimo. Ne treba svako znati sve o nama. Neki dijelovi naše priče pripadaju samo nama – i to je sasvim u redu.
Zato je korisno podsjetiti sebe da privatnost nije slabost, nego oblik samopoštovanja. Ne govoriti sve ne znači da nešto krijemo – znači da svjesno čuvamo ono što nam je dragocjeno. Ponekad upravo ono što prešutimo postaje snaga koja nas čuva od nepotrebnih komentara, osuda ili krivih interpretacija.
U svijetu punom buke i tuđih mišljenja, najmudriji odgovor ponekad je – tišina.
