Daanaas se navršava puna 4 mjeseca, kako nas je napustio legendarni muzičar. Podsjećaamo se tog dana u nastavku našeg današnjeg članka. Danas oplakujemo gubitak Miroslava Živanovića – Pilea, talentovanog frontmena grupe Alisa. Srceparajuću vijest podijelio je njegov brat na društvenim mrežama. Teška srca vas, dragi prijatelji, moram obavijestiti o smrti našeg voljenog prijatelja, brata i vođe našeg benda “Alisa” Miroslava Živanovića – Pile. Neka počiva u miru, njegov glas anđeoski poput zvijezda iznad. Pile je osnovao svoju muzičku grupu 1980-ih, a nažalost, bend se raspao početkom 1990-ih.
Prije dva milenijuma, grupa poznata kao “Alisa” doživjela je svoj drugi značajni preporod s istoimenom pjesmom. Osim toga, publici ostaju u sjećanju po saradnji sa Lepom Brenom na popularnoj numeri „Poslije devet godina.
Tokom nedavnog intervjua, otkrio je da je, kako bi spojio kraj s krajem, pribjegao prodaji knjiga na lokalnoj pijaci.
U prošlosti, moja egzistencija je zavisila od tržišta kao sredstva za preživljavanje moje porodice. Kroz ovaj rad sam upoznao prijatelja i imao priliku da nastupam na brodu. Za to vreme sam doneo odluku da pevam svoju muziku, a ne tradicionalne narodne pesme. Osim toga, bavio sam se prodajom knjiga, koja se, iako izazovna, pokazala kao zadovoljavajući izvor prihoda. Bez luksuza automobila, sve sam morao sam da nosim, što je zahtevalo veliki trud i upornost. U nedavnom intervjuu za “Novu” ispričao sam da se moja najranija sećanja vezuju za Smederevo. Iako sam rođena u Beogradu, moji roditelji su odluku da se presele u Smederevo doneli kada sam imala četiri godine zbog mogućnosti zaposlenja. Na kraju smo se vratili u Beograd.
Moj otac Dragoslav je porijeklom iz Pomoravlja i u potrazi za poslom preselio se u Beograd gdje je upoznao moju majku Ivku, koja je porijeklom iz Hrvatske. Sretna sam što me je odgojila moja maćeha Vida, koja se prema meni odnosila s tolikom ljubavlju i pažnjom da se osjećam neprikladno nazivati je maćehom. Zagrlila me je kao svoje dete. Roditelji su mi se, u svojoj stručnosti, obratili sa pitanjem koje izaziva razmišljanje: “Kako bi reagovao da otkriješ da Vida nije tvoja biološka majka, već maćeha?”
Kada čujem muzičare kako prepričavaju svoja putovanja, često postoji ključni trenutak kada shvate svoju strast prema muzici. Za mene je to bio postepen proces. Lokalna djeca bi se okupljala u garaži, svirajući instrumente i pjevajući, jednostavno radeći ono što vole. Dok su mnogi svirali da impresioniraju suprotni pol, ja sam svirao zbog moje iskrene ljubavi prema muzici. Svoje muzičko putovanje započeo sam sa 16 godina, u jednoj drugoj eri koja je zahtijevala izvrsnost. Danas, ono što dominira eterom su zarazne melodije. Međutim, oduvijek sam više volio svirati instrumente nego pjevati. Kao najveštiji vokal u celoj kompaniji, pevanje sam prihvatio kao svoju delatnost. U početku nam je nedostajala potrebna oprema i oslanjali smo se isključivo na povezivanje na radio. Međutim, naša odlučnost nas je dovela do toga da na kraju nabavimo pojačalo.
