– U nastavku našeg današnjega članka malo se dotičemo starih pravoslavnih običaja, a govorimo o sahranama, One su u pravoslavlju malo posebne, jer kada se neko sahranjuje, u njegovu čast i za njegovu dušu se jede i pije. Mi danas govorimo o danima kada se zapravo ne ide na groblje.
U suvremenom društvu brojne su tradicije izgubile na značaju; međutim, običaji koji se odnose na značajne životne događaje nastavljaju se prenositi s jedne generacije na drugu. Običaji vezani uz rođenje, krštenje i ispraćaj pokojnika imaju veliki značaj. Sjećanja na naše preminule voljene opstaju i u njihovoj odsutnosti.
Obilaskom groblja imamo priliku odati im počast i prisjetiti se njihovih života. Ključno je prepoznati kulturni značaj pogrebnih tradicija. Posjetitelji imaju privilegiju pristupa grobljima u bilo kojem trenutku, što nam pruža priliku da odamo počast i posjetimo ih po potrebi, čak i izvan granica vjerskih obreda za preminule. Posjećivanje groblja u određeno vrijeme, posebice tijekom vjerskih praznika, često je vođeno konvencionalnim vjerovanjima.
Suprotno zabludi da je posjećivanje grobova na Božić ili Uskrs neuobičajeno, zapravo je sasvim uobičajeno. Drugi dan Uskrsa ima posebno značenje u odavanju počasti pokojnicima, a obilazak groblja je dugogodišnja tradicija. Osim toga, nije neuobičajeno odavanje počasti na grobljima tijekom drugih vjerskih praznika poput Božića. Sprovode prate različita vjerovanja i tradicije, a neki običaji zabranjuju noćne posjete grobljima. Uvriježeno je mišljenje da groblja služe kao boravišta za preminule duše, pa noćne posjete čine opasnima.
- Prema popularnim vjerovanjima, odlazak na groblja noću može rezultirati negativnim posljedicama i narušiti mir preminulih duhova, potencijalno uzrokujući poteškoće za nečiju obitelj. Stoga je preporučljivo poštovati ta uvjerenja kako biste spriječili bilo kakve potencijalne poteškoće. Za brojne pojedince, posjet groblju nosi značajnu emocionalnu težinu, dopuštajući im da razmišljaju o svojim voljenima i odaju im počast.
Praksa redovitog posjećivanja groblja ima veliku vrijednost za obitelji, jer potiče značajnu vezu s prošlošću i jača njihov osjećaj sebe. Dužnost očuvanja sjećanja na one koji su umrli često se doživljava kao generacijska odgovornost, čime se dodatno jačaju obiteljske veze. Iako je čin posjeta grobljima obično prožet vjerskim i tradicionalnim običajima, on pojedincima nudi dubok osjećaj mira i način uspostavljanja veze s onima koji su preminuli. Pridržavajući se ovih običaja, pojedinci mogu ojačati svoje duhovne veze s prošlošću i prenijeti načela štovanja i obilježavanja budućim generacijama.
Sprovodni običaji počinju odmah nakon sprovoda. Koliko god bila sastavni dio života, smrt voljene osobe uvijek nas zadesi iz vedra neba. U prvim trenucima nevjerice, šoka i tuge, trebalo je smoći snage ispoštovati sve srpske običaje i omogućiti pokojniku da dostojanstveno počiva na vječnom počinku. Budući da je prema vjeri smrt prijelaz iz zemaljskog, privremenog života u nebeski život, potrebna je odgovarajuća oprema za ispraćaj pokojnika. No, običaj ne prestaje ukopom, tek tada počinje obiteljsko žalovanje. Kakvi su običaji nakon sprovoda?
Drnda Internacional vam otkriva tajne. Običaji nakon sprovoda – Nosite crnu odjeću Kod nas je nošenje crnine nakon sprovoda znak žalosti. Općenito, žene nose crne šalove, a muškarci crne košulje ili cvijeće. Običaji vezani uz nošenje crne odjeće nakon sprovoda nalažu da se crna odjeća mora nositi godinu dana. U prošlim desetljećima žene su nosile crno za svoje muževe i djecu do kraja života. U nekim selima ovo pravilo ostaje, au gradovima je običaj da se prvih 40 dana nosi crno. Dan nakon dženaze grob obilazi bliža rodbina. Ovaj običaj se zove treći dan jer je to treći dan nakon smrti.
Na grob se donosilo žito, vino, med i kolači, palile su se svijeće i lampe. U nekim krajevima ljudi posjećuju grobove sedmog dana ili prve subote nakon smrti. Nakon sprovoda vrijede isti običaji kao i za treći sprovod. Ponekad najbliža rodbina obilazi mezar svaki dan do četrdesetog dana, kada se postavlja spomenik. Običaji nakon sprovoda – Palatus Četrdeseti dan nakon smrti održan je parastos. Prema kršćanskom vjerovanju, to označava odlazak duše s neba. Ako obitelj nije u mogućnosti održati misu zadušnicu 40. dana, obično će se održati u subotu prije tog datuma. To je dopušteno samo na ovaj dan u tjednu jer crkva subotu posvećuje mrtvima.
Na grobove se na parastos nosilo žito i vino te svijeće, kadionice i tamjan. Pogrebni običaji – polugodišnje i godišnje zadušnice Obljetnica je određena točno godinu dana nakon smrti. Ako to nije moguće (npr. 40 dana), bit će zakazan za subotu prije tog datuma. Na groblje se nosi vino i žito koje svećenik posvećuje, pale se svijeće i okadi grob. Do tada je potrebno podići spomenik. Trebao bi biti ponizan. Jer njegova je svrha bila jednostavno označiti mjesto gdje su pokopani mrtvi, a ne isticanje materijalne vrijednosti kao što to danas često vidimo. Obljetnice su označavale kraj posmrtnih običaja, a kasnijih godina održavale su se samo zadušnice.
