Muhamed Gadafi je jedan od rijetkih svjetskih vladara, za kojeg se govori da je bio veliki diktator. Međutim, da li je to stvarno tako? Dr. Novak Vukoje, poznati otorinolaringolog i cijenjeni član Europske akademije znanosti, podijelio je svoj zapaženi susret s pokojnim libijskim vođom Moamerom el Gadafijem prije njegove smrti u kolovozu 2020. godine.
Dr. Vukoje je kroz svoju bogatu karijeru imao priliku liječiti brojne istaknute pojedince, uključujući političare, sportaše i glazbene zvijezde. Jedan od njegovih značajnih susreta bio je s Gadafijem, do kojeg je došlo preko libijskog ministra koji je slučajno bio njegov pacijent. Prije toga dr. Vukoje operirao je libijskog ministra zaduženog za gospodarske odnose s inozemstvom. Tijekom službenog posjeta Beogradu, ministar je noću doživljavao ponavljajuće epizode gušenja, što ga je jako mučilo. U to je vrijeme dijelio svoje borbe s libijskim vođom. Prvi susret dr. Vukoje s Gadafijem dogodio se u siječnju 2006. godine, označivši početak dubokog prijateljstva s libijskim vođom. Nažalost, Gadafi je 2011. tragično završio kada je brutalno svrgnut i ubijen.
Imao sam priliku provesti dosta vremena s njim, a održavao sam i kontakt s njegovom kćeri Aishom. Aisha trenutno živi u Omanu sa svoje troje djece i majkom Safijom, koja je iz Mostara. Upravo u Mostaru Gadafi je pohađao vojnu gimnaziju i gdje je prvi put upoznao Safiju i zaljubio se u nju, a naposljetku je i oženio. Nakon boravka u Mostaru, Gadafi je završio školovanje na vojnoj akademiji u Londonu. Nedavno mi se Aisha obratila putem e-pošte, tijekom kojeg je podijelila mišljenje liječnika da je “Libija bila raj za vrijeme Gadafija”. Prema Aishi, život u Libiji bio je nevjerojatno uspješan za vrijeme vladavine njezina oca. Zapravo, to je bila jedina zemlja koju sam ikada posjetio, a mnogo sam putovao, gdje nisam naišao ni na jednog prosjaka. Svaki je pojedinac dobio potporu države, osiguravajući da svako kućanstvo, bez obzira na radni status, može živjeti poštenim životom. S pet milijuna stanovnika, Libija je primila i nekoliko milijuna stranih radnika.
No, najupečatljiviji susret zauvijek će mu ostati prvi susret s Gadafijem tijekom njegove kirurške intervencije.
To što sam imao privilegiju susresti tu osobu ispunjava me neizmjernim ponosom. Naša početna interakcija dogodila se 2006. u sklopu njegova šatora, gdje sam obavio intervenciju. Naime, uputio je poziv nacionalnoj televiziji da dokumentira naš razgovor. Tijekom naše razmjene, počastio me zadivljujućom pričom o svom značajnom doprinosu prosperitetu naše nacije kroz iskorištavanje naftnih izvora. Međutim, iskreno je priznao inherentne izazove s kojima se osoba suočava prije podvrgavanja kirurškoj intervenciji. U tom trenutku izgovorio je sljedeće riječi: “Cijeli libijski narod me se boji, a ja gajim strepnju prema srpskom kirurgu.”
Nakon što je posljednji put viđen 4. studenog 2010., Gadafi je preminuo 20. listopada sljedeće godine, označivši kraj njegove vladavine diktatora.
