Život Goce Tržan bio je poput dinamične melodije, sastavljene od raznih tonova i faza, od srećnog detinjstva do burnih emotivnih oluja, ali i do pronalaženja mirne luke sa bubnjarom Rašom Novakovićem. Poznata po hrabrosti i sklonosti izazovima, Goca Tržan je u jednom trenutku odlučila da zakorači u svet rijalitija, ali ne u bilo kakav, već u onaj najzahtevniji, gde je svakodnevica bila borba za opstanak.
Osvrćući se na vrijeme provedeno u reality showu, Goca je podijelila surovu stvarnost s kojom se susrela te iznijela svoje mišljenje hoće li ponovno krenuti na slično zahtjevno putovanje poput Survivora. Goca je naglasila da su u zabludi oni koji u reality programe ulaze s nerealnim očekivanjima, jer Survivor nije samo puka prezentacija, već prava borba za preživljavanje.
Živopisno je opisala nedostatak hrane i nehigijenske uvjete koje su proživjeli tijekom svog vremena u showu, čak i kao rezultat toga noseći fizičke ožiljke na svom licu. No, unatoč svim nedaćama, Goca je samouvjereno izjavila da bi se rado prijavila za još jednu sezonu ovako zahtjevnog iskustva. Vrijedi spomenuti da je Goca 2010. godine odnijela pobjedu u reality showu Survivor, što je dovelo do značajnih promjena u njezinom životu, uključujući razvod od Ivana Marinkovića te kasniju vezu i brak s Rašom Novakovićem. Goca i dan danas čvrsto vjeruje da je sudjelovanje u spomenutom reality showu jedna od najboljih odluka koje je donijela.
Survivor je treći najznačajniji događaj u mom životu, nakon svete zajednice braka i čudesnog dolaska moje kćeri. Pokazala sam žestoku upornost lavice, boreći se s izazovima nepokolebljivom odlučnošću. Brzo prilagođavanje oskudici hrane i čistoće nije bio mali podvig. Međutim, samo razmišljanje o riži još uvijek izaziva intenzivan odgovor u meni. – Za vrijeme boravka na Filipinima smršala sam sedam kilograma – otkrila je Goca po povratku u Srbiju, odlučivši da ne govori opširno o svom trijumfu u sferi realityja.
BONUS TEKST:
U svetlu rane zore, dok je nebo postajalo svetlije i ptice su počele da pevaju svoje jutarnje pesme, krenuli smo na putovanje koje će zauvek ostati urezano u našim srcima. Bio je to put pun avanture, otkrića i nezaboravnih trenutaka.
Krenuli smo iz malog gradića, na ivici šume, gde su se krovovi kuća prelivali zelenilom drveća. Naša putovanja nisu imala određenu destinaciju, već smo sledili put koji nam je vodio kroz nepoznate predele, ispunjavajući naše duše željom za istraživanjem.
Prvi deo puta prolazili smo kroz prelepe predele polja sa zlatnim klasjem i šumama koje su mirisale na svežu borovinu. Sunčevi zraci probijali su se kroz granje, stvarajući magičnu igru svetlosti i senki. Naša putovanja su bila poput slikarskog platna, ispunjena bojama prirode i mirisima proleća.
Dok smo putovali, susretali smo različite ljude i kulture. Upoznali smo lokalne stanovnike, čuli njihove priče i saznali o njihovim običajima. Svako novo poznanstvo bilo je kao otvaranje novog poglavlja u knjizi našeg putovanja, obogaćujući našu sliku o svetu i ljudima.
Neki delovi puta bili su izazovni – strmoglavi planinski putevi, provalije i reke koje je bilo teško preći. Ali uz podršku jedni drugih, savladavali smo sve prepreke, učvršćujući našu vezu i odlučnost da idemo dalje.
U večernjim satima, kada bi sunce počelo da zalazi iza horizonta, tražili smo mesta za kampovanje. Pod zvezdanim nebom, uz vatru koja je pucketala, razgovarali smo o avanturama koje smo doživeli tog dana, deleći smeh, priče i planove za sutra.
Putovanje nije bilo samo otkrivanje novih mesta, već i otkrivanje samih sebe. Svaki korak na tom putu donosio je nove spoznaje, izazove i iskustva koja su oblikovala našu ličnost i naše viđenje sveta.
Naša putovanja su se nastavljala, menjajući se kao tok reke koji nikada ne miruje. Ali bez obzira na to gde smo išli, jedno je ostalo isto – naša ljubav prema avanturi i želja da istražujemo svet, korak po korak, zajedno.
