Jakov ima pet godina, a njegova sestra Janja osam. Nažalost, oboma je dijagnosticiran autizam, što je rezultiralo nesposobnošću govora. Njihov otac Aleksandar već je više od godinu dana na bolovanju kako bi se brinuo o njima, a oni se oslanjaju na primanja majke Zage, koja radi kao medicinska sestra, kao i na pomoć i podršku drugih kako bi priuštili svoje potrebne terapija. Uz to, opterećeni su s tri kredita, a čak razmišljaju i o putovanju u Japan na liječenje. Odluka da to učinite u konačnici ovisi o ljubaznosti drugih. Kako se kaže, nesreća ne dolazi sama, a to je svakako bio slučaj obitelji Stankić iz Mladenovca. Janji je autizam dijagnosticiran prije nego što je navršila tri godine, a nedugo zatim i Jakov je dobio istu poražavajuću dijagnozu pervazivnog poremećaja u razvoju i neodređene mentalne retardacije.
Zbog težine njihovog stanja potreban je 24-satni nadzor. Briga o djeci s teškoćama u razvoju može biti nepredvidiva jer im još uvijek mogu trebati pelene, a njihove reakcije može biti teško predvidjeti. Iako nisu inherentno agresivni, mogu dirati jedni druge. Janja pohađa specijalnu školu “Miloje Pavlović” na Banovom brdu u Beogradu uz pomoć osobnog pratioca i prijevoz koji joj osigurava država. Jakov ide u vrtić u Mladenovcu i trenutno se borimo da mu pružimo potrebnu brigu. Njemu plaćamo i logopeda i defektologa, a oboje dobivaju tjednu terapiju koja je pokrivena državnom pomoći. Međutim, to nije dovoljno. Također smo došli do klinike “Saisei” u Osaki u Japanu, gdje su druge obitelji odvele svoju djecu na terapiju. Da bismo svoju djecu tamo odveli na liječenje, potrebno nam je 15.700 eura. Aleksandar to opisuje kao za njih neopipljiv pojam, nedostižnu svotu.
Napominje i da Janjine lijekove nabavljaju iz Japana na crnom tržištu zbog niže cijene, a Jakov ih neće moći koristiti dok ne navrši šest godina. Za lijekove joj mjesečno plaćaju 35.000 dinara, zbog čega su skupila tri kredita. Janjina terapija omogućila joj je kontakt preko očiju, a razvila je i strah od visine zbog kojeg se plaši kad se nagne preko prozora. Kako bi izbjegla kašnjenje s drugog kata, prelazi ranije. Zbog toga su im prozori stalno zatvoreni. Janja je progovorila nekoliko riječi, ali samo na engleskom. Aleksandar i njegova supruga gledaju američke emisije, ali samo one na engleskom i nijednu na srpskom. Na pitanje sviđa li joj se, Janja odgovara: “Baš je lijepo.
Prema Aleksandrovim riječima, kad ih uputi da skupe igračke, kći ga pita: “Što hoćeš da napravim?” Sina Jakova od milja opisuje kao biti kao beba, sa Zajom kao mamom i Akom kao tatom. Janja i Jakov, kao i sva djeca s autizmom, teško se drže na mjestu i boje se glasnih zvukova poput sirena ili bušilica. Borba za komunikaciju i druženje čest je izazov s kojim se suočavaju. U Japanu postoji jamstvo da terapija može poboljšati govor i socijalizaciju za 60-80 posto. Proces uključuje vađenje krvi roditelja i srodnika, a zatim davanje terapije ako je potrebno.
