Moja svekrva je bila samo 18 godina mlada kada je donijela na svijet mog muža, pa sada izgleda kao da smo istih godina, kao da smo sestre bliznakinje.Imam tu divnu mladu damu za svekrvu, Marinu. Ona broji samo 43 godine. Udana je bila veoma rano. U stvari, tek je navršila 18 kada je na svijet došao moj suprug Rade, a godinu dana kasnije i njegov brat Adam.
Njihov bračni život bio je kao iz bajke. Deca su odrastala u okruženju ljubavi i sreće. Marina nije gubila vrijeme nakon srednje škole, već je odmah upisala kurs za računovođu i započela karijeru u maloj firmi. Danas je poznata i priznata računovođa u uglednoj kompaniji. Nažalost, kada je Rade napunio deset godina, njegov otac je doživio stravičnu saobraćajnu nesreću, ostavivši Marinu samu s djecom. Ali ona se hrabro nosila s tim izazovom, naučivši svoje sinove da budu odgovorni, samostalni, da streme obrazovanju i da se ponašaju kao pravi ljudi.
Kada su dečaci odrasli i spremni za srednju školu, Marina je odlučila poslati ih u inostranstvo na dalje obrazovanje, koristeći stipendije koje su dobili. To je bio period kada sam ja i Rade počeli da se viđamo, a kasnije smo se i vjenčali. Oboje smo bili studenti na završnoj godini. Marina je odlučila platiti troškove našeg vjenčanja i medeni mjesec. Nakon toga, naši kontakti s njom su postali rijetki, razmjenjujući osnovne informacije tek jednom mjesečno.
Adam, Radetov mlađi brat, živi s majkom, ali Marina više ne pokriva njegove troškove. Često kaže: “Neću hraniti starog konja.” Nedavno smo postali roditelji predivne djevojčice, a svekrva je bila prisutna s čestitkom i poklonima poput pelena, kozmetike za bebe, kašica, odjeće… Nakon srdačnog pozdrava, odmah je nestala, s obavezama koje ima u svom životu.
Vikendom, Marina uživa u planinarenju, vožnji bicikla, skijanju zimi, i ljetovanju na moru… Kada zatražimo da nam čuva unuku, dobijemo odgovor: “I ja sam svoju djecu čuvala sama.” Ako tražimo zajam novca za kiriju, dobijemo odgovor: “Snađite se sami, i meni je tako bilo.” Moji roditelji su penzioneri koji jedva spajaju kraj s krajem. Ne mogu od njih tražiti novac, niti da nam čuvaju dijete jer su bolesni. Dok mi muku mučimo, Marina cvjeta. Nedavno nam je rekla: “Da želim bebu, udala bih se i rodila je sebi.”
Naravno, povremeno nam pokloni nešto, ali to nije dovoljno. Nedavno sam bila jako bolesna od gripe, a moj muž me njegovao danima. Marina je došla i pomogla čuvajući unuku nekoliko dana. Čim je primijetila da mi je bolje, mahnu nam i kaže: “Sad ste sami na redu!”
To je naša Marina – jedinstvena i nezavisna.
