Crvena Zvezda je definitivno najveći kolektiv na ovim prostorima, i njihova tradicija i uspjesi se ne mogu niti nabrojati. Međutim, danas je već 2024 godina, i mnoge velike zvijezde iz ovog kolektiva, ili su već umrli ili su u dubokoj starosti. Mi danas govorimo o jednoj velikoj legendi.
Ovaj mladi pojedinac posjedovao je obilje vještine, ali mu je nedostajalo elana za uspjehom, što bi moglo objasniti zašto nije postao zvijezda unutar Zvezde. Međutim, ne treba žaliti za ovom činjenicom. Zapravo, postoji rečenica koja savršeno sažima njegovo stajalište: “Zadovoljan sam svojim životom.”
Sa 17 godina ušao je u reprezentaciju i krenuo stopama poznatih nogometnih ikona poput Dragoslava Šekularca i Bore Kostića. Danas, kao ponosni pradjed, svoju zahvalnost pripisuje i Bogu i svijetu sporta.
Narativ koji se odvija osobno je putovanje Jovana Kuleta Aćimovića. Postoje trenuci u ovom izvještaju koji izazivaju tako duboke emocije da je teško suspregnuti suze.
Odrastao sam u izazovnom kvartu koji se zove Dalmatinska, preko puta škole “Starina Novak” u Beogradu. Bilo je to u godinama od ’48. do ’55., vrijeme obilježeno ratom i sporim društvenim promjenama. Atmosfera na tom području bila je ispunjena osjećajem zajedništva, osobito u velikom dvorištu koje okružuje moju kuću. Bio je tu voćnjak, fontana i mnogo djece koja su se igrala. Škola u kojoj je radila moja majka bila je povoljno blizu. Učenicima je tijekom velikog odmora pripremila sendviče i bijelu kavu. Obrok se sastojao od komada kruha sa žutim sirom, uz šalicu bijele kave. Dok je majka radila u kuhinji, otac je nažalost radio kao vozač. Bili smo tipična marljiva obitelj.
U svojoj obitelji zauzimam poziciju trećeg djeteta. Prije mene po redu rođenja je moja starija sestra Dragana, koja je osam godina starija od mene. Osim toga, imam brata Đorđa koji je četiri godine stariji od mene. Obiteljsko stablo predstavljeno je na početku naše rasprave.
Samo da napomenem, moj otac je iz Arilja, dok je moja majka iz pograničnog područja Hrvatske i Austrije. Keva, ili kako se kaže Žuža, imala je zanimljivu priču. U vrijeme kada su ljudi emigrirali u Srbiju zbog posla, bila je tek mlada djevojka, oko 15 ili 16 godina, i došla je raditi kao sluškinja u kućanstvima. U to vrijeme je upoznala svog budućeg muža. I dan danas naša obitelj, koju čine moj brat, sestra i ja, održava jaku vezu koja je neopisiva.
Sve je počelo telefonskim pozivom iz Njemačke jednog dana… Jedna sestra od moje tete se udala i tamo je živjela dugi niz godina. Nažalost, razboljela se i sjetila se da ima rodbinu u Srbiji. Izrazila je želju da upozna ovu rođakinju i pozove i svog muža da je posjeti. I tako, dogodio se telefonski poziv: “Jesi li ti taj i taj?” “Jesam.” – Pa ja sam takav i takav. Rasplet događaja počeo je postupno, tako da se njihov dolazak u Beograd poklopio s našim putovanjima u Njemačku. To se dogodilo u vrijeme kada se vjerovalo da Beogradom vlada babaroga! Živo se sjećam jedne prilike kad smo se zatekli na “Upitniku” pjevajući zajedno hrvatske pjesme. Upravo su tijekom tih posjeta istinski shvatili veličinu Beograda. Nastavila se naša tradicija godišnjih posjeta, naizmjence između boravka kod njih i ugošćavanja. Imaju prekrasnu kuću u rodnom Pavlovcu, smještenu u slikovitom kraju s veličanstvenim voćnjakom. Svih godina zajedno smo istraživali sve, od njihove imovine do obiteljskih grobova. Moja majka, koja je nakon udaje prešla na vjeru, sahranjena je u Beogradu. Nogomet je svima nama bio izvor utjehe u izazovnim trenucima adolescencije.
Najznačajniji aspekt za mene je bila stalna prisutnost lopte, osnovne stvari naše dnevne rutine. Kao i mnoga djeca u to doba, provodili smo nebrojene sate igrajući se na ulici, zahvaljujući izvrsnom odgoju naše majke. Šutiranje lopte postalo je cjelodnevna aktivnost koja nam je donijela neizmjernu radost. No, sve se promijenilo jednog kobnog dana dok smo stajali u blizini današnjeg mjesta hale Pionir. Ugledni gospodin, odjeven u crno-bijelo odijelo s kuglicom, privukao nam je pažnju dok je dijagonalno gazio neravnim terenom. Intrigantno, zastao bi i promatrao nas prije odlaska. Ovakav slijed događaja ponavljao se nekoliko dana i počeli smo iščekivati njegove posjete. Onda nam je jednog dana prišao i izgovorio riječi koje će zauvijek promijeniti naše živote: “Da li biste htjeli igrati za OFK Beograd?” Na sam spomen OFK-a srca su nam se ubrzala jer nam je to oduvijek bio najveći san. Bili smo oduševljeni, uzviknuli smo: “Zove nas čovjek iz OFK-a!” Da damo neki kontekst, kad god je bila utakmica, išli smo na Karaburmu.
U to vrijeme Zvezda je imala pokojnog Mišu Miloševića, koji je vjerojatno bio predsjednik omladinske komisije. On je bio odgovoran za organizaciju događaja i osobno me pozvao da prisustvujem. Njegova je poruka bila kratka i jasna, što ga je navelo da posjeti moju kuću istog dana. Iako se ne mogu sjetiti točnih detalja, sjećam se da nam je u dvorište uletio tamni “citroen” ili “mercedes”, koji podsjećaju na scenu iz gestapovskog filma. Prilikom takvih posjeta valjalo je biti oprezan zbog nepredvidivog vremena i mogućih posljedica vezanih uz Udbu i Oznu. Čim je auto stigao, prozori su se zatvorili i svi su požurili u kuću. Tada sam imao samo 11 godina, a majka mi je još bila živa. I otac i ja postali smo roditelji vrlo mladi, a veliku podršku dobili smo od partnerove obitelji. Imali smo sreću da imamo dvije bake koje su uvijek bile uz nas.
Dakle, kada sam krenuo na put, sa mnom su bili moj partner, naše dijete i jedan od roditelja. Ranije sam spomenuo da sam kupio stan, iako to nije bio dio mog prvobitnog dogovora. Iako sam najmlađa, sada imam svoje mjesto. Bez oklijevanja sam postao prvi u svojoj generaciji koji je osigurao desetogodišnji ugovor, odluku koju bih ponovno donio bez oklijevanja. Zvezda je, na neki način, imala ključnu ulogu u 80 posto mog života. To je mjesto gdje sam otkrio pravo prijateljstvo i druženje, i iskreno se nadam da oni i dalje imaju istu vrijednost za mene. To je izvanredna situacija, priča o blagostanju. Život je pun uspona i padova, a Zvezda obuhvata i jedno i drugo, ali za mene ona predstavlja puno više od riječi. Utjecaj moje sportske karijere u ovoj sredini također će biti evidentan, bilo kroz statistiku ili dokumentiran u raznim publikacijama.
