– U nastavku našeg današnjega članka govorimo o najisplativijem poslu na svijetu, koji jednostavno ne zna za krizu, ili besparicu. Prodavanje tijela i ljubavi je uvijek popularno, i za to se uvijek pronađe novca. Slijedi i jedna jako čudna priča iz Srbije.
Unatoč svom sitnom stasu i naizgled nježnom izgledu, žena u srednjim pedesetima odiše osjećajem otpornosti koji je u suprotnosti s njezinim životnim djelom. Sa samo nekoliko bora koje joj urezuju lice, prkosi očekivanjima. Njezino formalno obrazovanje završilo je na osnovnoj razini, a u mladosti je tragično izgubila roditelje. Međutim, sudbina se umiješala kada su joj se putevi ukrstili s mladićem koji joj je zarobio srce i zapalio ljubav koja je opstala.
- Žena prepričava da su i on i njegov brat, zajedno s bratovom ženom, bili uključeni u nedopuštenu praksu podvođenja. U mladosti i duboko zaljubljena, bila je potpuno nesvjesna realnosti života. Pod vodstvom ove žene naučila je umijeće unovčavanja vlastitog tijela. Specifičnosti njezina prvog susreta s klijentom izmiču joj iz sjećanja, budući da je nakon toga imala bezbroj susreta.
Njezina jedina želja sada je izbrisati ta sjećanja iz svog uma što je brže moguće. Tijekom tih prvih dana, svake sam se večeri odvažio izaći na ulicu s neodoljivim osjećajem nadolazeće propasti, kao da me čeka omča. Nisam prezirao same kupce, nego one koji su me natjerali na ovaj posao. Iako je istina da me nitko fizički nije tjerao na takve aktivnosti, nisam bio svjestan drugih opcija. Mladost me spriječila da racionalno razmišljam.
Gotovo sav novac koji sam zaradio morao sam predati svojim makroima, zbog čega sam često gladovao. Jedino što sam si mogao priuštiti bili su kondomi. Zapravo, moji bi me svodnici stalno opskrbljivali dovoljnom količinom njih. Neimenovana žena elokventno je izrazila svoje viđenje ljubavi i svoje profesije. Istaknula je da u svom poslu nikada nije iskusila ljubav jer bi se protivilo njezinim principima upuštati se u intimne susrete isključivo radi novčane dobiti. Ponosila se činjenicom da je imala autonomiju birati svoje klijente i imala moć odbiti sve zahtjeve koji nisu bili u skladu s njezinim preferencijama. Jednostavnost njezine interakcije s klijentima, bez ikakvih perverzija, odjekivala je s njom.
U njezinim očima, to je bilo kao da poljupcem razmijeni djelić svoje duše, a za svoje usluge i vrijeme dobije naknadu. Povlačeći paralelu s taksistima, priznala je da postoje trenuci kada ima stalan dotok mušterija i drugi trenuci kada možda mora strpljivo čekati cijelu noć da netko potraži njezine usluge. Expreso prenosi da se u ulozi ulične radnice oslanjala na prisutnost mušterija, često se našla okružena kipovima i drvećem u parkovima, kao i poštanskim sandučićima smještenim unutar ulaza u zgrade. Prepričavajući svoja iskustva, napomenula je da su najčešće teme automobili i hoteli.
Ponosno je izjavila kako dobro poznaje svaki hotel u gradu, kao i familijarnost portira s njom. Naknade su se kretale između 30 i 100 eura, a Se*s je određivao iznos na temelju platežne sposobnosti pojedinca, kao i statusa stalne mušterije ili slučajnog prolaznika. Spomenula je da su većina tih pojedinaca bili česti pokrovitelji. Posebno su joj se svidjeli oni koji bi se još u autu na putu do hotela upuštali u eksplicitne razgovore o svojim namjerama.
Zanimljivo, dok bi stigli na odredište, ona bi se jedva počela skidati, a oni bi već bili gotovi. Prema njegovim riječima, to je bio najjednostavniji novac za steći. Dosljedno su pokazivali ljubaznost i velikodušnost prema njoj, osiguravajući da uvijek ostave veću sumu novca od one koju je tražila. Često me zbunjivalo to što su mnogi moji klijenti bili oženjeni muškarci, s obzirom da su lako mogli pronaći iste usluge koje ja pružam kod kuće, besplatne. U 25 godina rada u ovoj profesiji naišao sam na svega nekoliko neugodnih situacija.
Jedan takav incident dogodio se tijekom rata u Hrvatskoj, kada smo se klijent i ja susreli u automobilu. Odjednom je zamahnuo vatrenim oružjem i tražio povrat novca. Kao odgovor, upozorio sam ga da razmisli o mogućim posljedicama svojih postupaka, aludirajući na prisutnost nepoznatih osoba iza mene. Nevoljko sam vratio novac, brzo izašao iz vozila i, drhteći od straha, krenuo natrag kući. Ipak, njezin najveći strah počivao je na gnjevu prezrenih supružnika i ostavljenih ljubavnika. U prošlosti je bilo slučajeva u kojima su muškarci tražili usluge više prostitutki, što je mene i moje kolege navelo da ih pratimo kako bismo osigurali našu sigurnost.
Međutim, ako je kupac pozvao samo mene, a bile su prisutne i druge nepoznate osobe, uvijek sam odbio. Strah od nepoznatih osoba uvijek mi je ostao u glavi. U nastavku pripovijedanja napominje da je, kao i mnogi njeni kolege, često posjećivala zatvor. Budući da je bila poznata vlastima, često bi se našla u pritvoru zbog bavljenja prostitucijom, što se smatra prekršajem. Opisuje proces pojavljivanja pred sucem ujutro, dobivanja kazne od dva, tri ili pet dana pritvora, a zatim se sutradan vraća na ulicu. U zatvoru je bila svjesna da dijeli sobu s otprilike 15 drugih osoba uključenih u prostituciju.
Napominje da nema supružnika ni djece, a smatra da je za to prekasno jer su joj zbog teške infekcije odstranjeni maternica i jajnici. Srećom, prema njezinim riječima, to je jedina uspomena koju je zadržala iz svog prethodnog zanimanja, budući da je mogla otići bez ikakvih bolesti i s većinom netaknute zubne strukture. Ističe značaj zuba, budući da su njezini bivši kolege ostali bez zuba, što zbog makroa, što zbog klijentele. Godine 2010. život mi se neočekivano preokreta kada mi se na putu našao pater Dragutin Goričanec. Iznenada mi je prišao na ulici i ponudio svoju pomoć da pobjegnem od života koji vodim.
Rijetko je čuti za žene koje su se uspješno oslobodile ovakvog načina života; većina ili ostane zarobljena, radeći za užasne pojedince i predajući svoju zaradu, ili dožive tragične sudbine poput smrzavanja na ulici ili postaju žrtve nasilja. Kad sam se približio 50-ima, shvatio sam da klijenti više vole mlađe osobe i jednostavno sam došao do svoje granice. Tada sam donijela odluku da stavim točku na sve”, ispričala je. S blistavim osmijehom izražava radost što je živa i ima redovan posao. Neopisiv osjećaj življenja na ovaj način bio je nešto za što nikada nije mislila da je dostižno. Zasluge za sve to pripisuje svećeniku Goričancu.
U kutu njezina besprijekornog i urednog doma, ukrašenog skromnim namještajem, na stoliću za kavu počiva mali kip Djevice Marije. Kada su je pitali o svojoj cjeloživotnoj odanosti, odgovara: Tijekom mog postojanja, moja je duša ostala neokaljana i čestita. Istina je da sam se bavio prodajom svog fizičkog oblika, činom koji se smatra grešnim, ali to ne umanjuje moju ljubav i odanost prema Bogu. U usporedbi s određenim suvremenim mladim ženama koje se dragovoljno bave istim aktivnostima bez naknade, sebe doživljavam kao osobu s nedostatkom ženstvenosti. Međutim, ja posjedujem duboko razumijevanje svrhe iza svojih postupaka, i to je ono što me izdvaja.
