Dok je zima na pomolu, domaćice užurbano pune svoje smočnice ajvarom, kiselim krastavcima i džemovima. Odluka o tome hoćete li ove konzerve napraviti kod kuće ili ih kupiti u supermarketu je česta dilema, posebno s rastućim cijenama hrane. Za one koji cijene tradiciju, međutim, izbor je jasan. Zasuču rukave, nalože smederevsku peć i prionu na posao, ne obazirući se na cijenu drva ili struje.
Jesen budi osjećaj nostalgije za djetinjstvom i budi sva naša osjetila. U ovo doba dvorištem iz starog smederevca širi se miris paprike. Prava srpska domaćica ovih jesenjih dana u kosi nosi najistančaniji miris koji su nosile naše bake i mame: miris pečene paprike. Naša tradicija je da pravimo čisti ajvar, za koji je potrebna najkvalitetnija paprika, kako je moja baka govorila, veličine dlana ili slonova uha. Dodaje se češnjak, ulje, sol, malo lišća celera, navodi Jelena Lazarević za RINA.
Prema riječima ove vrijedne domaćice, za spravljanje tradicionalnog srpskog ajvara potrebni su samo navedeni sastojci, mnogo ljubavi i truda i, naravno, pouzdan smederevski šporet. Tradicionalna metoda uključuje pečene paprike koje se noću stavljaju u najlonske vrećice, a sutradan se gule, pasiraju i samelju. Smjesa se zatim kuha na smederevcu, peći na drva koja proizvodi najljepše pucketanje, te se dulje miješa kako bi se postigao savršen okus.
Tegle su poredane u podrumu, kao i uvijek, a uz srpski kavijar i domaći hljeb bude se čula. U Šumadiji zime nema, a ajvar začas nestane iz tegle, svedoči jedna domaćica iz Topole. Ovaj pikantni začin posebno je obilježje balkanske kuhinje, prvenstveno se koristi kao namaz za kruh ili prilog jelima. Čak ga je renomirani BBC nazvao “balkanskim kavijarom”.
