Prema riječima blagajnice koja radi u velikom trgovačkom lancu u Beogradu, njezina plaća nije dovoljna za pokrivanje troškova. Uz muža s invaliditetom i sina koji je nedavno krenuo u školu, bila je prisiljena potražiti “dodatni posao” kako bi spojila kraj s krajem.
Zorica M. (34) zaprepašćujuće je priznala da se osjeća primoranom na dosadašnji postupak kako bi osigurala svoj opstanak. Istodobno, otkriva da je njezin suprug potpuno svjestan vlastitih postupaka tijekom večernjih sati i odlučuje zažmiriti na to, shvaćajući da nema alternativnih rješenja.
Zorica, žena koja se bavi prostitucijom, otkriva da njezina motivacija nije vođena osobnim željama za luksuznim predmetima ili materijalnim posjedima. Umjesto toga, ona sudjeluje u ovom poslu isključivo kako bi uzdržavala sina i muža, jer im je to jedini način preživljavanja. Zorica objašnjava da su im se životi pogoršali kada je njezin suprug pretrpio tešku ozljedu na poslu, zbog čega se oslanjao na invalidsku mirovinu.
“Doživio je užasnu nesreću dok je radio na skeli, što je rezultiralo ozljedom kralježnice zbog koje smo morali potrošiti svu svoju ušteđevinu samo kako bismo mu pomogli da se oporavi”, objašnjava ona, naglašavajući financijski napor koji su proživjeli.
Naši životi bili su udobni i zadovoljni, živjeli smo skromno, ali sretno. Međutim, sve se promijenilo kada se dogodila nesreća. Ostao sam bez posla kada je državna tvrtka u kojoj sam radio otišla u stečaj. U očajničkoj želji za bilo kakvim sredstvima zarade, prihvatio sam se raznih povremenih poslova dok na kraju nisam dobio mjesto blagajnika u hipermarketu.
Tijekom mog boravka u hipermarketu, upoznao sam kolegicu, mladu ženu koja mi je povjerila da se povremeno nakon posla druži s muškarcima kako bi nadopunila svoje kućanske financije. Ovo me otkriće šokiralo do srži, ali je u moj um usadilo sjeme obzira. Naše okolnosti su u tom trenutku bile loše – opterećene dugovima, život u unajmljenom stanu, briga za malo dijete i potreba za kupnjom lijekova za muža. Donio sam tešku odluku da mu sve otkrijem i potražim njegovo vodstvo.
Proveli smo cijelu noć plačući zajedno, ispitujući kako smo završili u takvoj nevolji. Međutim, kad je svanulo, obrisao sam suze i odlučio nešto poduzeti. Sljedećeg sam dana prišao svojoj kolegici i zamolio je da mi preporuči nekog od svojih “klijenata” ako ikada bude imala previše posla. I tako je to označilo početak mog vlastitog putovanja. Prema Zoričinim riječima, njezin život i život njezine obitelji znatno su se popravili, barem što se tiče materijalnih dobara, budući da sada redovito komunicira s desetak muškaraca.
Iako mi donosi sramotu i bolest, dragovoljno pružam tim ljudima sve što žele jer su to platili. Stalno se podsjećam na razloge koji stoje iza mojih postupaka. Kad više ne budemo dužni, stat ću tome na kraj. Aktivno tražim bolji posao, ali pokazalo se da je to teško. Čini se da nitko nije voljan zaposliti samohranu majku na bolje plaćeno mjesto. Moj muž je doista nevjerojatan. Nikad ništa ne zahtijeva od mene, bez obzira gdje sam i s kim sam bio. Samo povremeno dijelimo suze zajedno, obično kasno navečer, da ne smetamo našem djetetu.
