Tijekom 2014. godine cilj mi je bio doći u Njemačku, raditi tri mjeseca i skupiti dovoljno novca da si kupim džip. Da bih ostvario ovaj cilj, morao sam zatvoriti svoj frizerski salon još u Bosni. Moj primarni fokus u to vrijeme bio je pružanje usluga drugima kroz moj rad. Hana svoju ispovijest započinje prisjećanjem na put u Njemačku 2014. godine. Došla je raditi na tri mjeseca kako bi zaradila dovoljno novca da kupi džip. Prije toga je imala frizerski salon u Bosni koji je zatvorila. Došla je u Njemačku s namjerom da služi jednom čovjeku. Međutim, po dolasku se našla u neobičnoj situaciji u kojoj je žena posluživala i nju i muškarca. Zbunjena, pitala se što se događa. Hana je odlučila zauvijek napustiti Bosnu i tražila je od majke kartu u jednom smjeru. Majka je, međutim, oklijevala i umjesto toga dala joj novac, upozoravajući je na laži i prijevare koje je čekaju u Njemačkoj. Unatoč majčinim upozorenjima, Hana već gotovo desetljeće živi i radi u Njemačkoj.
Nakon što je prevladala težak početak, sada napreduje. Međutim, početak njezina puta nije bio nimalo lak. Njezina biološka majka, koja je kao i Hanin otac primala beneficije u Njemačkoj, upozorila ju je na poteškoće koje joj predstoje. Hana se sjeća kako je stigla u Njemačku, osjećajući se prestravljeno jer nije znala jezik. Tamo je otišla sama, tražeći posao. “Žena zna”, kaže razmišljajući o svom iskustvu.
Nakon što je prošlo nekoliko tjedana, na večeru me izveo čovjek koji je imao veze na Kosovu i govorio je srpski. Bio nam je prevoditelj tijekom obroka. Osjećala sam se nelagodno i nesigurno zbog situacije kad je čovjek predložio da bi mogao srediti moje papire i oženiti me, ali samo ako pristanem služiti mu do kraja života kako bih spriječio njegovu djecu da ga smjeste u dom. Međutim, pogriješio je s djecom. Bio sam zabrinut što će moja obitelj i vjerska zajednica misliti, ali trebao sam način da ostanem u Njemačkoj. Iako imam 50 godina i bližim se mirovini, uvjerio me da prihvatim njegov prijedlog rekavši da ima sve što mi treba i da neću požaliti. Obećao mi je služiti do kraja života, oženiti me, dati mi papire i financijski me zbrinuti. Čak mi je dao 5000 da otplatim kredit u Bosni i dodatnih 2000 da pokrijem ostale dugove. Svega se ovoga Hana živo sjeća.
U dobi od 50 godina nisam se željela udati. Vjerovala sam da mogu živjeti bez partnera. Nisam bila sigurna što učiniti… Odlučila sam iskoristiti mirovinu, što majka nije mogla, a otac… Obitelj me se nikada nije odrekla. Poveo sam sa sobom u Bosnu svoju drugu osobu. Morao sam jer su mi bili potrebni dokumenti koji su bili dostupni samo tamo. Hana, koja svoja iskustva prenosi na YouTube kanalu Auslenderi, koji bilježi priče i doživljaje gastarbajtera s prostora bivše Jugoslavije, udala se za starijeg gospodina s troje odrasle djece. Nakon njegove smrti, od bilježnika je otkrila da je dobio još jednog sina iz nepoznatog izvora.
Nakon njegove smrti, njegova djeca i ja smo se okupili oko stola. Tražio sam da me obavijeste ako sam uzeo nešto što nije moje. Uvjeravali su me da mi ništa nisu uzeli. Unatoč poodmaklim godinama, u svojim osamdesetima, ostao je aktivan i išli smo zajedno na mnoga putovanja. Dotični pojedinac nije bio rob dotičnom čovjeku. Čovjek je bio potpuno samodostatan i mogao se sam okupati, što znači da jedinka nije obavljala taj zadatak umjesto njega. Međutim, ona je bila odgovorna za pripremu njegovih obroka i brigu o kućanskim poslovima poput pranja i peglanja. Unatoč tome, imala je jaku averziju prema mrtvima i oklijevala je okupati čovjeka nakon njegove smrti, što je bio prvi put da je to učinila.
