Naime danas vam donosimo priču koja se radi od 27-godišnjoj Regan Kembel koja je odlučila da podjeli svoju životnu priču jer ona je djevojčica koja je rođena sa belegom koji se naziva “vinska mrlja” koja joj je zauzimala pola lica od samog dolaska na svijet.
Nestrpljivo očekujući dolazak svog prvog djeteta, roditelji su sanjali o lijepoj, zdravoj djevojčici. Na prvi pogled, činilo se da su njihove želje ispunjene. No, kada su bolje pogledali, shvaesttili su da su se prevarili. Priču započinje Regan Kembel, koja je došla na svijet prije 27 godina, rano u petak jutro, s urođenim znakom poznatim kao “vinska mrlja” koji je pokrivao pola njenog lica.
Ova hrabra mlada žena sada dijeli svoju priču o prihvatanju i samopouzdanju. Iako je suočena s početnim izazovima i komentarima, Regan je pronašla snagu da se izbori s predrasudama i slavi svoju jedinstvenost.
“Moja koža je bila natečena, puna vena, s ogromnom mrljom. Tata je, kad me je vidio, prokomentirao: ‘Ona će uvijek biti ružna djevojčica’, i izašao iz sobe da se sabere. Mama je imala potpuno drugačiju reakciju i odmah me prigrlila. Nije to ništa strašno, moj tata je po prirodi dramatičan. Liječnici su im odmah objasnili da to nije ništa strašno”, priča Regan. “Moji roditelji bili su odlučni da saznaju što više o mom znaku. Na sreću, nije zahvatio moje oči što bi moglo dovesti do glaukoma, i nije imao teksture što je olakšalo stvari.”
Počeli su s tretmanima, što nije bilo lako. Na primjer, prvih nekoliko tretmana nije donijelo nikakve rezultate osim što su malo razbili znak, pa je umjesto u jednom komadu bio rasut poput otoka po mom licu.
“Ja sam rasla, a s njim i moj znak. Na neki način, srasla sam s njim. Iako su mnogi komentirali, ispitivali, zagledali, zahvaljujući mojoj mami uvijek sam bila zadovoljna sobom i svojim jedinstvenim izgledom. Međutim, kada sam krenula u školu, počelo je zadirkivanje vršnjaka.”
Ulaskom u tinejdžerske godine, počela je skrivati znak šminkom. Uskoro, nije mogla zamisliti da ikome pokaže lice bez šminke. Tretmanima, znak je izblijedio, ali nikada potpuno nestao.
No, na fakultetu je počela izlaziti češće bez šminke. Otvorila je Facebook grupu za ljude u sličnoj situaciji. Tada joj je samopouzdanje naglo poraslo – povezala se s ljudima koji razumiju kroz što prolazi.
Danas joj ne pada na pamet skrivati znak. Naprotiv, rado ga pokazuje na ulici, na Instagramu, na TikToku, iako je sada skoro neprimjetan.
“I srce mi je puno svaki put kada mi netko s sličnim znakom zahvali što mu ulijevam snagu. A što se tiče opaske mog tate da nikad neću imati dečka”, ispostavilo se da nije u pravu.
