– Za Nadu Topčagić uvijek je važilo pravilo da je pravi veseljak, i gdje god da se pojavi napravi jako dobru atmosferu. Međutim, u posljednje dvije godine i ne nastupa baš toliko puno, jer i ona i suprug imaju manjih zdravstvenih problema. Slijedi i priča o njenim početcima, i jako teškom djetinjstvu koje je tada imala.
Javnost je oduvijek bila intrigirana procesom preobraćenja vjere, posebice kada se radi o poznatim osobama. U području glazbe brojni su glazbenici doživjeli vjerske transformacije, uključujući Nadu Topčagić, srpsku folk pjevačicu podrijetlom iz Bosne i Hercegovine. Porijeklom muslimanskog porijekla iz Modriče, Nada je donijela hrabru odluku da se odrekne islama. Nedavno je iznenadila javnost podijelivši osobnu anegdotu o majčinom boravku u prikolici, otkrivši da je njezina majka ta koja je odlučila.
- Osvrćući se na događaje iz prošlosti koji su izazvali kritike njezinih sugrađana, Nada se prisjetila tužnog iskustva vezanog uz ukop njezina oca. Tadašnji mjesni hodža joj je nametnuo nerazumne uvjete i previsoke naknade, spriječivši je da ispuni očevu posljednju želju. Za Nadu je to bilo potpuno neprihvatljivo, pogotovo nakon što je otkrila sporan dogovor s kamenoklesarskom radnjom.
Do danas nije svjesna točne lokacije groba njezina oca, budući da su četiri stabla šljive koja su joj nekoć služila kao referentna točka nestala. Usprkos svim preprekama koje su joj se našle na putu, Nada je ostala nepokolebljiva u svom osjećaju za sebe, odbijajući promijeniti svoje krsno ime. U svom selu, gdje je samo nekolicina ljudi dijelila njezino ime u vrijeme njenog rođenja, isticala se.
Iako je rođena u obitelji muslimanki, Nada ističe da nije imala utjecaja na vjerski izbor svojih roditelja te je stoga donijela odluku da pređe na drugu vjeru. Neke od njenih poznatih pjesama su “Jutro je”, “Treba mi rame”, “Zovem te, zovem te” i “Mihajlo, Miki, Miki”. Rođena je 3. srpnja 1953. godine u Modriči, udala se za estradnog menadžera Zlatka Đorđevića i dobila sina Miroslava. U dobi od 22 godine ušla je u studio za snimanje i izdala svoj debitantski singl. Od tog trenutka do 2004. izvršila je značajan utjecaj na glazbenu industriju s 18 studijskih albuma, brojnim singlovima i kompilacijskim pločama.
Njezini su albumi stekli ogromnu popularnost, prodavajući se između 50.000 i 100.000 primjeraka. Nada je osvajala publiku na renomiranim festivalima kao što su “Hit leta”, “MESAM”, “Hit parada” i “Vogošća”. Sa svojim iznimnim talentom za narodnu glazbu vrlo brzo je postala jedna od najtraženijih pjevačica u toj industriji, navodi biografija.org. Već od svoje prve ploče bez muke je osvojila srca svojih obožavatelja, osvojivši ih ne samo svojim očaravajućim glasom već i neospornom karizmom koja blista kroz svaki nastup.
- Dugogodišnju neizmjernu sreću Nada nalazi u braku sa Zlatkom Đurđevićem, estradnim menadžerom. Ova snažna i ljubavna veza ne ostavlja mjesta tabloidnim nagađanjima o njezinom romantičnom životu. Krug Nadine obitelji upotpunjen je sinom Miroslavom i dvjema unukama, što joj pričinjava veliku radost. Iako je Nada poznata po svojim iskrenim kritikama i pohvalama, s većinom svojih profesionalnih kolega održava prijateljske odnose. No, doživjela je nesuglasice s Marinkom Rokvićem, pa je u emisiji Saše Popovića “Grand” označena kao “nepoželjna”. Tragično, Nada je 2016. izgubila svoju dragu prijateljicu Jelenu Marjanović pod misterioznim okolnostima koje još uvijek nisu razjašnjene. Uspjeh svog braka Nada pripisuje upečatljivom kontrastu između vlastitog strastvenog temperamenta i osobnosti svog supruga.
Pjevačica Nada Topčagić zauvijek će gajiti duboku zahvalnost prema svojoj mlađoj kolegici Mariji Šerifović. Tijekom odmora na Jahorini, Nadin sin Miroslav Mikica Đorđević nažalost je doživio nesreću koja je dovela u opasnost život. Srećom, Marija Šerifović je uskočila i pružila ključnu pomoć, dok su se liječnici neumorno borili da spase Miroslavov život.
Naime, 2010. godine Mikica je doživio iskustvo nadomak smrti kada je zadobio teške tjelesne ozljede na skijanju na Jahorini. Za to su vrijeme medicinski stručnjaci neumorno radili na očuvanju njegove desne noge.
Spasilačka služba stigla je samo dvadesetak minuta nakon nesreće i zatekla ga kako ozlijeđen leži na snježnom tlu. Nada, međutim, oklijeva razgovarati o incidentu.
Oh, kako bih volio da mogu druge poštedjeti patnje koja me izjedala. Čak i sada, sama pomisao da ću skoro izgubiti svog dragog Mikicu naježi me i natjera suze na oči. Zaista je užasno svjedočiti gubitku djeteta i osjećati se krajnje bespomoćno. Neopisiv je strah koji vas steže u srcu kada otkrijete da je vašem djetetu prestao rad srca, da je iskrvarilo i neizvjesnost hoćete li ga ujutro ponovno vidjeti živog. Ne mogu pojmiti kako sam uspio sačuvati zdrav razum i preživjeti te crne dane. Možete li vjerovati da bih si bez oklijevanja oduzeo život da mi je sin iskrvario? Ne bih izgubio ni trenutka, odmah bih sve završio. Ta me misao izjedala, jer da nije bilo Mikice, ne bi bilo ni mene.
Ali srećom, nekim čudom, Bog je intervenirao i zbog toga sam mu vječno zahvalan. Moj sin je sada živ i napreduje, lijep je poput lutke, njeguje ga njegova majka. Dan kada je došao svijesti dan je koji slavimo kao njegovu drugu priliku za život. Prošlo je puno desetljeće od te kobne godine. Bilo je to užasno vrijeme, ali kao što uvijek govorim, Božja je moć ogromna. On nam je dao snagu i blagoslovio nas s Mikicom, koji je sada roditelj mojoj voljenoj unučadi, koju cijenim iznad svega. Nada se prisjetila izuzetne izdržljivosti svog sina kojeg su liječnici uspjeli oživjeti ne samo jednom, nego dva puta.
Život moga sina spasio je dr. Slavko Ždrale sa svojim kolegama dr. Mirom Stojanovićem i dr. Vjeranom Saratlićem. Ove tri nevjerojatne osobe uspjele su ga dva puta oživjeti s ruba smrti. Miroslav je izgubio znatnu količinu krvi i srce mu je stalo, ali su mu stalno davali nove jedinice krvi kako bi ga održali. Iako je postojala mogućnost amputacije desne noge, dr. Ždrale je donio odluku o pokušaju spajanja živca, što se na kraju pokazalo uspješnim. Riječi ne mogu izraziti moju zahvalnost ovim liječnicima; oni su moji heroji i smatram ih jednako kao i Boga što su spasili mog sina. Iako radije ne bih razmišljao o sjećanjima na Jahorinu, to će mi iskustvo zauvijek ostati urezano u sjećanje.
