Jašar Ahmedovski, renomirani pjevač, u mladosti je predosjećao da će se posvetiti glazbi, a svoju najveću želju na kraju je i ostvario. Tvrdi kako mu je glazba bila jedina želja od djetinjstva, no sada mu je najveća želja da postane roditelj, koja mu je do danas ostala neostvarena.
Umjetnik je stvorio brojne glazbene skladbe, od kojih je u nekima i nastupio, uključujući nadaleko poznatu pjesmu “Dok je mene Jašara”. Već s deset godina počeo je zarađivati, a živo se sjeća čime je bio prvi put počašćen.
Poznati pjevač Jašar prisjetio se djetinjstva, navodeći da je imao sve što mu je potrebno i da mu nikada nije nedostajalo. To je pripisao ljubavi i brizi svojih roditelja za njega i njegovu braću i sestre. Jašar se ponosio svojom glazbom, a posebno svojom hit pjesmom “Oženi me ljepotom njenom” koju je sam napisao. Iako nije imao ništa protiv da drugi obrade njegove pjesme, smatrao je da bi svatko prvo trebao snimiti svoju glazbu kako bi bila autentična. Izrazio je razočaranje u one koji nisu tražili dopuštenje prije nego što su prikrili tragove, smatrajući to nedostatkom manira. Nažalost, Jašarov brat Ipče preminuo je prije gotovo tri desetljeća u prometnoj nesreći na Ibarskoj magistrali.
Jašar je svoje pjesme posvetio pokojnom bratu, a iako ga je 1994. godine zadesila velika tragedija, bio je odlučan da ide naprijed i nastavi živjeti punim plućima. Za nas je on bio oličenje talenta i ljepote, pa je njegov odlazak bio još teže podnijeti. Za vrijeme mog boravka u Beogradu do mene je stigla vijest o njegovoj smrti, još u ranim jutarnjim satima. Pjevati pjesme koje sam mu posvetio pokazalo se izazovnim, jer sam ih mogao izvesti samo tada i nikad više. Ipčeta čak i mlađa generacija cijeni, a njegove pjesme ga uzdižu do statusa idola. Kad god pjevam njegove pjesme, obuzme me emocija. U intervjuu za premijerov vikend specijal, Ahmedovski je otkrio da je bio mentor Ipčetu, doveo ga u Beograd i usadio mu osjećaj odgovornosti i poštovanja prema životnim kodeksima.
No, bio je poznat i po svojoj prgavoj naravi i nesmotrenoj vožnji, što je dovodilo do čestih svađa između njih dvojice. Unatoč nastojanjima Ahmedovskog da ga natjera da vozi sporije, Ipčet je nastavio juriti sve dok to na kraju nije dovelo do njegove prerane smrti. Bol zbog gubitka još uvijek je prisutna, ali njegova glazba donosi utjehu i utjehu. Glas Ahmedovskog je drhtao dok je govorio: “Intenzitet mojih emocija me preplavljuje. Kada je on preminuo, moji majka i otac su bili izjedani od tuge i također su poginuli.
