Za danas jedna jako zanimljiva tema, a koja je povezana sa najmilijima koji preminu. Naime, prvih 40 dana od smrti pokojnika dešavaju se razne stvari, koje se mogu tumačiti na više načina…..
- Mnogi izvještaji pojedinaca sugeriraju da duše onih koji su preminuli običavaju posjećivati svoje voljene kako bi se oprostile. To se često događa na mjestima gdje je pokojnik osjećao najveću radost. Koji je proces kojim se duša preminulog oprašta od svoje obitelji i prijatelja? Evo što se događa 3., 9. i 40. dana nakon smrti. Kako se duša pokojnika oprašta od svojih najmilijih? Nakon smrti, duša pojedinca obično posjećuje kako bi se oprostila i od voljenih osoba i od mjesta gdje su pronašli najviše radosti. Postoje slučajevi u kojima duša može čak ponovno ući u tijelo, što se naziva klinička smrt. Oni koji su prošli kroz ovo iskustvo često opisuju osjećaje lebdenja i promatranja svog tijela s povoljne točke odozgo.
Nakon što je duša definitivno izašla iz tijela i više se neće vratiti, počinje rastanak s najmilijima koji traje točno četrdeset dana. U stvarnosti, pokojnici nam ne dolaze u posjet niti se manifestiraju u našim snovima. Kada se pojave u našim snovima, to je samo da ih se sjetimo u molitvama, što je ono što im je potrebno u tom trenutku. Prema riječima stručnjaka, pojedinac ima svega tri dana da se oprosti od onih s kojima je nekoć živio i volio ih. Ova tri dana su izazovna za dušu pokojnika, budući da se značajni događaji za dušu događaju 3., 9. i 40. dana.
Ovi dani imaju veliko značenje i vrlo su posebni; trebali bismo im odati počast moleći se za naše preminule voljene. Vjeruje se da se trećeg dana duša odvaja od zemaljskih veza i uspinje u nebeske prostore, gdje ostaje do devetog dana kako bi razmišljala o tome kako je trebalo živjeti da bi se postigla radost svetaca. Nakon tog razdoblja, od devetog do četrdesetog dana, duša svjedoči strahotama pakla, vjerojatno prolazeći kušnje čiji je cilj iskušati njezinu odlučnost. Trebamo moliti za svoje najdraže da uspješno prebrode ovo „posljednje putovanje“ kako bi četrdesetog dana susreli Gospodina i dobili privremeno počivalište do posljednjeg suda.
Čitanje molitvi, posjećivanje groblja i paljenje svijeća ključni su postupci koji pomažu dušu na putu u kraljevstvo nebesko. Obično se sahrana događa trećeg dana nakon smrti, što je praksa ukorijenjena u činjenici da je Isus također položen na počinak treći dan nakon svoje smrti. Ovaj treći dan služi kao podsjetnik na trojstvo čovjeka i Boga: Bog postoji u tri osobe, dok se čovjek sastoji od tri dijela: duha, duše i tijela. Osim toga, čovjek se izražava kroz tri elementa: um, misli i osjećaje. Stoga ostaje osoba koja zadržava sjećanja i svijest. Molimo molitvu za njegov spomen, moleći Gospodina da mu oprosti za njegove misli, djela i riječi. Ovo obilježava deveti dan nakon njegove smrti.
Prema svetom Simeonu Solunskom, ovaj dan se vezuje za devet činova anđela. Preminula voljena osoba može biti uključena u te redove kao duh. Naši svećenici ističu važnost molitve za pokojne na današnji dan, jer su živjeli svoj život ne priznajući svoje grijehe. Nakon smrti, dobivaju jasnoću, ali ne mogu poduzeti bilo kakvu daljnju akciju. 40. dan nakon smrti označava značajan trenutak poznat kao dan uzašašća. Ovo je ključan dan, budući da se pojedinac već susreo s Bogom tri puta, obožavajući ga 3., 9. i sada 40. dana.
Kroz ovih 40 dana od Gospodina tražimo oproštenje grijeha naših dragih pokojnika i molimo da ga primi u kraljevstvo nebesko. Od trenutka smrti, sudbina osobe je u rukama Gospodina. Važno je upamtiti da, po Gospodinovom gledištu, mrtvi ne postoje; oni koji nastanjuju ovo zemaljsko carstvo i oni koji borave u zagrobnom životu koegzistiraju s Njim na isti način. Postoji, međutim, jedna iznimka koju treba uzeti u obzir. Stanje duše nakon smrti, posebno njezina sudbina, određeno je načinom na koji pojedinac živi svoj zemaljski život, razmjerom svojih grijeha, te mislima i djelima kojima slijedi tijekom svog putovanja.
Svaka duša ima svoju vlastitu sudbinu nakon smrti, na koju utječe odnos koji osoba njeguje s Bogom tijekom svog života. Prema učenju Crkve, nakon nečije smrti, duša ide pred privatni sud, određujući njezinu sudbinu ili uzašašće na nebo ili silazak u pakao, gdje će se na kraju suočiti s Velikim sudom. U međuvremenu, tijekom našeg zemaljskog postojanja, posebno u vremenu između ova dva suda, bitno je zapamtiti molitvu za one koji su umrli, tražeći Gospodinovu milost i oproštenje za njihove grijehe. U čast njihove uspomene, trebamo se baviti dobrim djelima i imati ih u svojim mislima tijekom Liturgije.
