Jedna od najzdravijih namirnica na svijetu je riba. Jako je ukusna, nema skoro nikako masnoće u sebi, a danas vam donosimo i par trikova kako je spremiti kod kuće a da bude na malo drugačiji način…
Prženu ribu popratite krumpirom ili nekom drugom salatom koja nadopunjuje ovo jelo. Ako volite prženu ribu i imate pripremljen recept za nadolazeće obroke, postoji koristan savjet za postizanje još hrskavije teksture – jednako ukusna, ali bez upijanja ulja! Ovaj odlomak govori o sastojku koji se često nalazi u kuhinjama i može poslužiti kao zamjena za brašno: gustin. Škrob ili kukuruzni škrob stvara koricu na ribi, pomaže joj da ostane hrskava i smanjuje vjerojatnost da upije višak ulja, što može dovesti do masnoće.
Sastojci: Za ovaj recept odgovara 1 kg ribe, morske ili riječne. Trebat će vam i 200 g gustina, 3 žličice soli, 1 žličica papra, 1 žličica češnjaka u prahu, te začine po želji, te ulje za prženje. Priprema: Započnite rezanjem ribe na komade i začinite ih solju kao što to obično činite. Ohladite ribu, idealno bi bilo da to učinite dan ranije, iako to možete učiniti i nekoliko sati prije kuhanja. U posudi pomiješajte temeljac s jednom žličicom soli, zajedno s paprom, češnjakom i bilo kojim drugim začinima po izboru.
Sve sastojke dobro promiješajte. Zagrijte veliku količinu ulja u dubljoj posudi tako da riba može udobno “plivati” u njoj. Izvadite ribu iz hladnjaka i svaki komad dobro premažite prije stavljanja u vruće ulje. Ako je potrebno, okrenite ribu nekoliko puta kako biste osigurali ravnomjerno pečenje sa svih strana. Ovo jelo izvrsno se slaže s krumpirom ili dodatnom salatom. Uživati!
DODATNI TEKST
Odmalena se Željka Bojić (34) opredijelila za pomoć drugima, da bi naposljetku krenula u medicinsku karijeru. Godine 2011. otkrila je da ima žučne kamence; međutim, nakon operacije suočila se s još surovijom stvarnošću: ozbiljnim problemom s jetrom zbog kojeg je jedina nada za preživljavanje bila transplantacija. S dvadeset godina bila sam studentica druge godine medicine kojoj je zdravlje bilo iznad svega. Tijekom standardnog ultrazvučnog pregleda koji je obavio liječnik koji me je uputio, otkrio sam da imam žučni kamenac, koji se obično naziva žučni kamenac.
Budući da sam medicinski upućena i dobro informirana, odlučila sam odmah krenuti u akciju kako bih izbjegla komplikacije koje bi ova dijagnoza mogla proizaći ako se ne riješi na vrijeme, prepričava Željka za Zdravlje Kurir. 3. studenoga 2011. ušla je u operacijsku dvoranu puna optimizma, nesvjesna da će joj se život drastično promijeniti. Sjećam se da sam u bolnicu donio knjigu iz fiziologije jer sam se trebao pripremiti za kolokvij za dva tjedna; međutim, moje mjesto u amfiteatru Medicinskog fakulteta ostalo je nepopunjeno tijekom tog semestra. U udruzi “Zajedno za novi život” odlučila sam se pridružiti svojim vršnjacima u borbi protiv stereotipa oko doniranja organa.
U suočavanju sa strahom od smrti pojavile su se postoperativne komplikacije koje su, iako rijetke, nažalost pogodile i Željku, svrstavši je među tisuće s tim problemom. Mjesec dana nakon početne operacije, moja se situacija činila prilično strašnom, što je dovelo do hitnog premještaja na VMA. Tijekom mog boravka tamo počeo sam osjećati da nešto nije u redu i prvi put sam iskusio strah od smrti. Liječnici su tijekom jutarnjih obilazaka dali minimalne informacije i nisu odavali nikakav optimizam.
