Vanja Milošević, ginekolog i partner Snežane Đurišić, jučer je proslavio što je po drugi put postao djed. Povodom ove prigode, u popularnom prijestolničkom restoranu priređen je party za pamćenje. Branislav, Vanjin sin, postao je otac djevojčice Elene, a obitelj se uz najbliže okupila kako bi proslavila njezino rođenje u velikom stilu. Ponosni i detaljima orijentirani djed pobrinuo se da se o svakom detalju pazi, pa tako i o glazbi. Cijelu noć nastupilo je nekoliko pjevača, među kojima i Aleksandra Mladenović i Čeda Marković. No, vrhunac večeri bio je kada se Snežana Đurišić latila mikrofona i otpjevala pjesmu “Pepeljuga”, kao i druge numere posvećene njenim kćerkama, koje su više puta puštane. Vanja je nedavno u intervjuu za Grand otkrio kako je započela njegova romansa sa Snežanom.
Po mom osobnom uvjerenju, držim da su mnogi aspekti naših života unaprijed određeni. Iako sam bio upoznat s estradnom industrijom, moj susret sa Snežom bio je kratak i formalan, a nisam je vidio godinama. No, imala sam je prilike čuti kako pjeva kada je gostovala u jednom programu. Bio sam zapanjen njezinim neospornim talentom i gracioznim ponašanjem u svim aspektima njezina života. Igrom slučaja putevi su nam se opet ukrstili i prisjetili se zajedničke poznanice koja nije mogla odoljeti da joj ne priđe na jednom događaju. Jelena Bačić Alimpić je organizirala promociju knjige i pozvala me da dođem. U početku sam oklijevao ići jer mi je proces pripreme bio težak.
Ipak, na kraju sam ipak odlučio da dođem, a sudbinom se niotkuda pojavila Snežana Đurišić i srdačno me pozdravila. Pozvala me da joj se pridružim na piću ako mi se ne žuri. Kasnije je nastala povijest. S druge strane, Snežana Đurišić svojedobno je pala u depresiju nakon iznenadnog gubitka supruga. Ipak, potražila je pomoć psihologa i na kraju se oporavila. Iako nisam imao dijagnozu depresije, osjećao sam da nešto nije u redu jer sam više volio samoću. Čak je i prisutnost moje djece ili bilo koga u mojoj kući duže od trideset minuta smetala. Da budem sam, žurio bih na posao i vraćao se kući gledati serije i igrati igrice. Snežana Đurišić priča da je izgubila brata, muža i oca.
Gubitak muža bilo je nevjerojatno okrutno iskustvo, a prihvaćanje realnosti muškarčeve nemoći u takvim situacijama bilo je teško. Ja sam asertivna, dinamična osoba koja postiže sve što zacrta. Međutim, nakon 36 godina braka, sada sam bez voljene supruge, koja je preminula od srčanog udara. Šok njegove iznenadne odsutnosti ostavio je u meni osjećaj bespomoćnosti i beznađa, što me dovelo do depresije. Činilo se da se cijeli moj život srušio oko mene. Godinu dana svaki spomen imena moga supruga dovodio me do suza. Osjećala sam se kao da ne mogu nikamo ići niti bilo što učiniti dok se ne pomirim s gubitkom. Jednog dana mi je kolega koji je prošao sličnu situaciju preporučio da razgovaram s jednim svećenikom.
Trebalo mi je neko vrijeme da obradim ovu informaciju, ali na kraju sam nazvao jednu noć oko 22 sata i neko vrijeme razgovarao s redovnikom, iako se ne sjećam puno razgovora. Snežana Đurišić kaže da joj je bilo intrigantno kako je nakon razgovora osjetila olakšanje. Dodatno, otkriva da je potražila stručnu pomoć psihologa, a nakon godinu dana liječenja osjetila je i olakšanje. No, iskreno priznaje da je i dalje osjećala težinu u prsima zbog proživljene tuge.
