U Nastavku našeg današnjega članka, malo se dotičemo iskrenih životnih ispovijesti i života uopšte….Slijedi jedna jako emotivna priča….
Današnja pripovijest dublje zadire u tužnu povijest mlade žene koja je na očevu sprovodu otkrila bolnu istinu koju je odlučila otkriti svijetu. S dvadeset godina Lidija je doživjela iznenadni gubitak oca zbog tragične prometne nesreće. Služio je kao kamen temeljac njihove obitelji, utjelovljujući izvor stabilnosti i suosjećanja i za nju i za njezinu majku. Veličina gubitka bila je duboka, proizlazeći ne samo iz proživljene tuge, već i iz otkrića da je to učinio njezin otac, čovjek za kojeg nikad nije zamišljala da je sposoban skrivati tajne. Okarakterizirala ga je kao najistaknutijeg oca i odanog supruga. Ipak, okolnosti su se dramatično promijenile na dan njegova sprovoda.
- Dok su se pojedinci okupljali da se opraštaju od njega, Lidijinu pozornost privukla je mlada djevojka odjevena u crno. Djevojka joj se učinila neobično poznatom, nalik na odraz sebe u zrcalu, iako starija iteracija nekoliko mjeseci. Vidjelo se da je djevojka bila jako potresena, da je neprestano plakala, što je za Lidiju bilo posebno neobično, jer je nije poznavala prije. Na upit bake o identitetu djevojčice dobila je jezgrovit i frigidan odgovor: “Nitko”. Neobjašnjiva želja nagnala je Lydiju da otkrije istinu. Nakon završetka sprovoda, prišla joj je nepoznata djevojka u pratnji još dvije žene, uhvatila je za ruku i tiho upitala: “Jeste li vi Lydia?” Tada je izgovorila riječi koje su nepovratno promijenile sve: “On je bio i moj otac.” Lydia se suzdržala od stvaranja smetnje.
Odlučila je pričekati do večeri da razgovara s majkom, samo da bi naišla na čvrstu barijeru odbijanja. Njezina je majka u potpunosti odbacila pomisao da je njezin suprug mogao imati dijete s drugom ženom. Ne želeći ostati bez odgovora, Lydia je dva dana kasnije odlučila posjetiti svoju baku, s namjerom da otkrije istinu. Nakon priličnog uvjeravanja, njezina je baka pristala na razgovor – ali samo pod jednim uvjetom: Lydia više nikada ne smije spomenuti djevojčicu niti joj se obratiti. Lydia je dala riječ, unatoč tome što je bila svjesna da će se ispuniti to obećanje pokazati nemogućim.
Dok su ispijale kavu, baka je otkrila dugogodišnju obiteljsku tajnu koja ju je tištala. Naime, njezin je otac dugi niz godina živio dvostrukim životom. Prije nego što je upoznao Lydijinu majku, bio je u vezi sa ženom koja je ostala trudna. Iako je očekivao dijete s tom ženom, zaljubio se u Lydijinu majku, koja je ubrzo također ostala trudna. Odlučio je graditi život s njom, ali nikada nije sasvim prekinuo vezu sa svojom prvom partnericom, koja mu je na kraju rodila kćer – Lenku. Razlika u godinama između Lidije i Lenke bila je nešto veća od šest mjeseci. Iako otac nikada nije formalno priznao Lenku, pokušavao je ispuniti očinsku ulogu na svoj način, kako je primijetila baka.
Dok bi Lidija s majkom ljetovala na moru bez njega – jer “tata nije mogao zbog posla” – on bi to vrijeme provodio s drugom obitelji. Baka je tvrdila da on nikada nije istinski volio drugu ženu, da je ostao u njezinu životu isključivo iz osjećaja obveze prema djetetu. Ovo otkriće ostavilo je Lidiju zbunjenom i shrvanom, no oklijevala je majci odmah otkriti istinu. Iz Lidijine perspektive, majka je već proživjela gubitak životne ljubavi i bolovala; nije imala hrabrosti da joj nanese još jednu bol. Ipak, pomisao na sestru koju nikad nije poznavala, koja je uvijek bila prisutna, ostala je u njezinoj glavi. Nakon dva mjeseca do Lenke je došla putem društvenih mreža.
Planirali su se naći izvan grada, tražeći privatnost od nadzora njezine obitelji. Tijekom njihovog susreta Lenka je iznijela svoje viđenje situacije. Otkrila je da je Lidiju znala od djetinjstva, ali nije imala hrabrosti stupiti u kontakt, budući da je obećala majci da se neće javljati. Lenka je o njihovu ocu govorila s poštovanjem, bez ikakvih znakova ogorčenosti, iako je za takve osjećaje imala dovoljno opravdanja. Unatoč svim okolnostima, veza između dviju djevojaka brzo se produbila.
Lidija je napokon iskusila bit sestrinstva; razmjenjivali su odjeću, pomagali jedni drugima u njihovim sveučilišnim nastojanjima i pružali uzajamnu podršku. Njihov odnos cvjetao je diskretno, daleko od svijesti ostatka obitelji. Na kraju je Lidija shvatila da, dok je kritizirala svog oca zbog dvojnog života, ni ona nije bila u stanju ispuniti obećanja koja je dala. Lenka se pojavila kao značajna prisutnost u njezinu životu – ne kao podsjetnik na prošle pritužbe, već prije kao izvor svjetline u sadašnjosti i svjetionik nade za budućnost.
