– U nastavku našeg današnjega članka govorićemo o kupovini nekretnina. Inflacija je naprosto eksplodirala, samim time i kvadrat stana, ili cijena jedne kuće otišla je skoro duplo. Slijedi jedna jako zanimljiva priča na ovu temu….
U današnje vrijeme, kada se suočavaju s izazovom pronalaženja pristupačnog stambenog prostora, sve više mladih ljudi odlučuje se na izgradnju vlastitog doma umjesto na kupnju stanova. Dostupnost montažnih kuća po znatno nižoj cijeni učinila je ovu opciju sve dostupnijom i privlačnijom. Cijena stanova u novogradnji može doseći i 3.000,00 EUR po četvornom metru, što je po svim mjerama značajan iznos. Uzmimo, na primjer, mladi bračni par koji želi kupiti stan od 50 m2. Za takav pothvat trebala bi im vrtoglava svota od čak 150.000,00 eura. S druge strane, ako bi se odlučili za montažnu kuću, imali bi samo trošak od cca 10.000,00 EUR.
Razlika između ove dvije opcije je nedvojbeno jasna. Dugo je razdoblje gradnja takvih stanova bila prevladavajuća praksa u Sjedinjenim Američkim Državama, koja je s vremenom pokazala njihovu isplativost. Posljednjih godina na Balkanu je sve veći trend usvajanja ovakvih tipova kuća. Naravno, prvenstveno se vodi računa o pristupačnosti, a najtraženiji su oni veličine 70 m2, koji primjereno mogu smjestiti obitelj od dva roditelja i dvoje djece. Montažne kuće, izgrađene spajanjem ispune panela i njihovim povezivanjem gredama, privukle su pozornost mladih ljudi zbog svoje pristupačnosti i estetske privlačnosti.
Kao rezultat toga, očekuje se da će tijekom sljedećeg desetljeća doći do pada izgradnje tradicionalnih stambenih zgrada i porasta izgradnje ovih montažnih kuća. Volite li i vi ovakve vrste stanovanja i biste li ikada razmišljali o stanovanju u ovakvom stanu umjesto da živite u skučenom, zagađenom urbanom području na 17. katu unutar prostora od 48 m2? Podijelite svoje mišljenje s nama u odjeljku za komentare. Dodatni tekst: U ranim jutarnjim satima 25. travnja 1996. Vaso Pavićević, cijenjeni vođa crnogorskog podzemlja, dočekao je preranu smrt na cesti Podgorica – Petrovac.
Tijekom devedesetih događali su se tragični obračuni među mladićima poteklim s “vrućeg asfalta”, a među njima je bio i Vaso Pavićević, cijenjeni vođa “kafanskog klana”. Vaso, koji je rođen na Kosovu 1963. godine, u Bar se preselio nekoliko godina kasnije kada mu je otac tamo dobio posao. U Baru je proveo svoje formativne godine, prvo usavršavajući svoje nogometne vještine prije nego što je prešao u boksački sport. Pavićević se nakon školovanja preselio u Beograd i nastavio se baviti sportom.
Stupio je u Srpsku gardu, koju je predvodio Đorđe Božović Giška, gdje ga je stekao ugled strašnog i hrabrog pojedinca. Pavićević je posjedovao izvanrednu fizičku snagu, vidljivu iz njegovog boksačkog prvenstva ’86., a vjeruje se da je njegov rigorozan trening odigrao ključnu ulogu u njegovom preživljavanju u dva odvojena navrata. Nakon što je boravio u Beogradu i Baru, u Baru je pronašao ljubav i zasnovao obitelj, da bi se kasnije vratio u Beograd i posvetio svojoj strasti boksu. Nakon treninga u boksačkom klubu u Beogradu, Pavićević se susreo s prvim pokušajem ubojstva.
Dok je ulazio u svoj automobil, dvije maskirane osobe ispalile su kišu metaka, nevjerojatnih ukupno 39 hitaca, od kojih je 9 našlo svoj trag. Unatoč težini ozljeda, Pavićević je pokazao izuzetnu izdržljivost, brzo se oporavio za četiri dana i nastavio s aktivnostima u Baru. Godinu dana nakon prvog atentata, u Baru se dogodio još jedan pokušaj njegovog ubistva. Dok je izlazio iz svoje kuće, pogodio ga je snajperski metak i zadobio je teške ozljede. Pavićeviću je slomljena vilica i rame, a kako leži u lokvi krvi otkrile su ga majka i sestra, pretpostavljajući da je poginuo. Čudom je preživio napad i privukao sve veću pozornost javnosti.
Prema riječima njegove obitelji, Vaso nije bio upoznat s identitetom potencijalnog napadača te nikada nije otkrio svoje sumnje ili motive. U godinu dana od posljednjeg atentata, Pavićević se potpuno oporavio i usmjerio na privatno poduzetništvo, postavši vlasnikom kafića i nestrpljivo očekujući dolazak djeteta svoje druge supruge. Dolazak Pavićevića u Podgoricu 24. travnja navodno je bio motiviran skorim porodom njegove supruge. I dok je namjera njegovog putovanja neizvjesna, sudbina ga je suočila s Jovom Vujičićem, znatno mlađom osobom koja je već uronila u carstvo kriminala i podzemlja Bara.
Do danas neriješeno ubojstvo Pavićevića i Vujičića do te mjere zbunjuje istražitelje da ne mogu sa sigurnošću potvrditi da se zločin dogodio na točnom mjestu. Postoji čak sugestija da se zločin možda dogodio na drugom mjestu, a potom su čahure, vozila, a tijela su premještena na mjesto gdje su ih istražitelji otkrili. Nakon Vasove smrti, sve članove njegovog roda zadesila je slična sudbina. Uspomena na Vasu Pavićevića zauvijek će biti vezana uz kultni Versace sako koji je nosio u filmu “Vidimo se u osmrtnici”. Vasa je za tu jaknu, na opće čuđenje, uspio iskeširati vrtoglavih 15.000 tadašnjih maraka.
